Koliko je važna istina?

Ćerka danskog ljekara i njemačke učiteljice rođena je 1917. u Danskoj. U Hajdelbergu je studirala medicinu i specijalizovala se kao psihoanalitičarka. Tu je upoznala i muža Aleksandra. Godinama je u toj oblasti radila sa njim. Bio je to poznat akademski par koji je istraživao, predavao, pisao...

Godine 1967. napisali su knjigu „Nesposobnost tugovanja“. U njoj su Mičerlihovi kritikovali odbijanje Nijemaca da se suoče sa svojom ulogom u nacističkoj Njemačkoj i u ratu.

„Neki su izgubili sina, drugi brata, muža, oca... Neki su bili u zarobljeništvu, cijela zemlja je bila opustošena. Morali su da se sjećaju svega toga. Tugovanje je sjećanje, i još jednom sjećanje, i opet sjećanje…“

Drugim riječima, autori su svojim sunarodnicima u toj knjizi poručili nešto što je za njih bilo gorko i teško prihvatljivo: da su indiferentni i bezosjećajni, da nemaju saosjećanja sa žrtvama nacističkog genocida, da odbijaju krivicu, stid i posebno tugu zbog gubitaka.

Ono što Nijemci nisu željeli da čuju

Velika većina Nijemaca na nacističko doba gleda kao na neku vrstu „zarazne bolesti u godinama djetinjstva“ i od jednom svu odgovornost snose samo Adolf Hitler i nekoliko njegovih bliskih saradnika. Nijemcima je bila najvažnija privredna obnova i izgradnja. Oni poslije diktature i terora nisu osjećali potrebu za demokratskom državom, već su im to nametnuli saveznici, teza je te knjige. Većina ljudi u Njemačkoj nije htjela da čuje ovakve teze.

Margarete i Aleksandar Mičerlih su se pozabavili pitanjem, zašto se „epohi Trećeg rajha nedovoljno kritički prilazilo“. Njihov pristup je bio psihoanalitički . Bili su to metodi discipline koja poslije Drugog svjetskog rata nije postojala u Nemačkoj. Njeni predstavnici su bili ili poubijani ili protjerani.

Približavanje stvarnosti

Margarete Mičerlih je bila i borac za ženska prava i zbog toga je često nailazila na kritiku:

„Ja jesam radikalna. Što sam starija, to mi je važnije da se približim stvarnosti, odnosno istini.“

Traženjem istine bavila se ona do kraja života, na institutu „Zigmund Frojd“.

Autorke: Kornelija Rabic / Mirjana Kine Veljković

Odgovorni ur. Belma Fazlagić-Šestić