Koliko je jaka uloga Rusije na Bliskom istoku? | Politika | DW | 14.12.2017
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Politika

Koliko je jaka uloga Rusije na Bliskom istoku?

Rusija povlači svoje trupe iz Sirije. No, nakon vojnih sada su na redu politički izazovi. Već sada je jasno da moskovske snage za to nisu dovoljne.

"Prijatelji, domovina vas očekuje. Srećan put. Hvala vam na službi." U trezvenom nastupu i u civilu, ruski predsjednik Vladimir Putin je u prisustvu sirijiskog predsjednika Bašara al Asada ovog ponedjeljka ispratio jedan dio ruskih vojnika koji su bili na službi u Siriji. Nedaleko od njega je bio avion koji će vojnike uoči Nove godine i Božića odvesti kućama. Možete se vratiti kućama uzdignutih glava, kazao je Putin ranije patetičnim tonom. "Vraćate se svojim najbližima u svoju domovinu kao pobjednici, svojim roditeljima, ženama, djeci i prijateljima." Na predsjednički govor trupa vojnika je odgovorila u horu: "Služim Ruskoj federaciji".

Zanos i trezvenost, uniforme vojnika i odijelo predsjednika od finih tkanina: Ovaj kontrast se odnosi na specifične izazove pred kojima Moskva stoji u Siriji. Opozicija koja se borila protiv predsjednika Asada je potučena. Intervencija Moskve bila je prije svega usmjerena na različite džihadističke grupe koje sada još kontrolišu jedan dio zemlje na sjeveroistoku. Oni su istina u širem smislu pobijeđeni ali i dalje postoji šansa da se ponovo organizuju. No, Putin im je uputio jasno upozorenje: "Ako teroristi u Siriji još jednom podignu glave, izvršićemo takav napad kakav do sada još niste doživjeli."

Bez iluzija oko Asada

Rusija će u najmanju ruku isto kao vojnu zahtjevati i diplomatsku akciju. Još ovog mjeseca bi trebalo da se održi 'Sirijski kongres nacionalnog dijaloga', konferencija na kojoj bi izričito trebalo da učestvuju i predstavnici sekularne opozicije. Ako je gledati onako kako na to gleda Rusija, oni bi trebalo da budu i dio nove vlade. Jer, samo se tako, po mišljenju Moskve, situacija u zemlji na duže staze može smiriti.

Asad i Putin tokom ceremonije opraštanja s ruskim vojnicima

Asad i Putin tokom ceremonije opraštanja s ruskim vojnicima

Da li će se to na kraju sprovesti sa predsjednikom Asadom je u potpunosti otvoreno. Internet magazin Al Monitor jasno ukazuje na pitanje koliku zapravo kreativnu snagu ima Moskva. "Istina je da se i nakon dvije godine od početka ruskog angažmana u sirijskom konfliktu ne može reći koliko je Asad zapravo pod kontrolom Moskve." Očito je da Asad važi za nekog s kim se teško može upravljati ili čak nekog ko je jako uticajan saveznik. Prema pisanju Al Monitora, u Moskvi ne stvaraju iluzije u vezi sa Asadovom ličnom lojalnošću, ili njegovom ambicijom da ostane i dalje na vlasti.

Trenutak za dizajnere i inženjere

To je razlog zašto se Moskva oslanja na diplomatsku saradnju sa drugim zemljama, kao na primjer u kontekstu konferencije u kazahstanskom gradu Astana, koju Moskva organizuje zajedno sa Teheranom i Ankarom. Sastanci u Astani su, uspostavljanjem četiri deeskalacione zone doveli do smirivanja situacije u zemlji.

Kada je pak riječ o obnovi zemlje, u zajedničkom saopštenju potpisanom od nekoliko arapskih i zapadnih zemalja, među njima Kanada, Turska, Ujedinjeni Arapski Emirati, Katar ali i Evropska u zajedničkom stoji: "Da se podrži oporavak i obnova Sirije moralo bi doći do vjerodostojnog političkog procesa, koji bi podržala većina sirijskog naroda."

Front diplomatije

Ovoj grupi još pripadaju i Sjedinjene Države i Saudijska Arabija. Obje ove države s pravom gledaju na to kako će se u budućnosti podijeliti politička moć u Siriji, kao i koju će ulogu igrati Iran. SAD i saudijsko kraljevstvo, ali i Izrael koji nije u grupi zemalja potpisnica, imaju jake interese za to da se ograniči moć Irana. Sve tri zemlje, ali i čitav niz zemalja koje su potpisale saopštenje, željele bi da spriječe da na ogormnom prostoru od Teherana do vrata Izraela dominira Iran.

Predstoji mnogo posla

Predstoji mnogo posla

Tu se poseban pogled upire u Rusiju koja je tijesno sarađivala sa Iranom zbog Sirije. No, to Moskvu dovodi u komplikovanu situaciju: s jedne strane je političko, isto kao i ekonomski, upućena na saradnju sa Saudijskom Arabijom, Izraelom i SAD, a sa druge strane upravo to u Teheranu izaziva averziju. Jer, Iran te tri zemlje vidi kao svoje najveće protivnike. Imajući to u vidu, ta zemlja nije spremna da preda zone uticaja za koje se izborila. Tu Iran čak ni Rusiji ne dozovoljava da na njega utiče.

No, ove postojeći izazovi se rješavaju politički a ne vojno, već samo politički. Ova konstelacija se ogleda takođe i u Putinovom nastupu prilikom odlaska prvih vojnika iz Sirije, a najveći dio ruskih vojnika se povlači. No, situacija u sirijskoj dolini je još daleko od rješenja.

 

Preporuka redakcije