1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Kolektivna amnezija u Srbiji ?

Ejub Štitkovac20. april 2005

Istraživanja javnog mnenja u Srbiji pokazuju da je sve manje onih koji se sjećaju ratnih događaja, a još manje onih koji smatraju da su srpske oružane formacije činile zločine nad pripadnicima drugih naroda. Zbog čega dolazi do kolektivne amnezije?

https://p.dw.com/p/AV5o

Najnovije istraživanje beogradskog Centra za ljudska prava pokazuje da se u poslednje četiri godine čak za 30% smanjio broj građana koji kažu da je tokom rata uopšte bilo tragičnih događaja. Danas polovina ispitanika ne vjeruje da se u Srebrenici uopšte nešto dogodilo, dok 37 posto smatra da je to bio zločin. Ovo nekoliko brojki, u suštini, odslikava i političko raspoloženje prema tragičnim ratnim događajima. Jer, većina ljudi na vlasti je naprasno počela da poziva javnost da se zaboravi na prošlost. Zapravo, u toj demagoškoj poruci krije se vrlo određeni cilj; da se zaboravi na zločine koji su počinjeni prema drugim narodima. To je, nažalost, na liniji politike Mirjane Marković, supruge haškog optuženika Slobodana Miloševića, koja je u zdanju Skupštine Srbije rekla da se u Srebrenici ništa nije dogodilo. Pokušaj potiskivanja zločina iz svijesti ljudi vezano je za ponašanje političara na vlasti koji o tome uopšte ne govore javno. Umjesto toga, veliča se rodoljublje haških optuženika koji se dobrovoljno predaju tako da niko ne pominje zbog čega su oni optuženi. U vrijeme vladavine pokojnog premijera Zorana Đinđića o ratnim zločinima se mnogo više govorilo i na taj način je opravdavano izručenje Miloševića haškom sudu. Tada je bio i upadljivo veći broj ispitanika koji su o tim zločinima u istraživanjima javnog mnenja govorili. Direktor Centra za ljudska prava, Vojin Dimitrijević, kaže za Radio Dojče vele da blijede sjećanja i na zločine učinjene čak i prema Srbima:

«Centar je radio jedno drugo istraživanje gde je naveo jedan broj krupnih zločina, koji su se desili u toku ovih nesrećnih ratova, i prema Srbima. Posmatrali smo reakcije, jer se očekivalo da se o tome više zna zato što se u njima dosta govorilo u medijima. Primetili smo jedan fenomen; sećanje i na te događaje bledi. Ljudi koji su se 2002. godine, sećali «Oluje» i zločina koji su izvršeni prema srpskim žrtvama - i toga se manje sećaju. Socijalni psiholozi to treba da objasne. Ja sam čuo jednog ministra danas koji kaže da treba zaboraviti prošlost. Ja mislim da je to bektstvo od najružnije prošlosti i u tome se zaboravljaju i zločini o kojima se mnogo zna».

Profesor Dimitrijević, takođe, navodi da vlasti naprimjer nisu obilježile godišnjicu bombardovanja Beograda 1941. godine, a niko od zvaničnika nije otišao na obilježavanje oslobađanja koncentracionog logora Aušvic. Umjesto toga Hitler je postao popularan u dijelu javnosti – kaže on. Sve to moglo bi se nazvati pravim moralnim sunovratom.