1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Koga ugrožava marama na glavi žena u BiH?

20. novembar 2011

S masovnim povratkom vjeri nakon demokratskih promjena u BiH, vratio se i običaj pokrivanja muslimanskih žena. Dok jedni u tom običaju vide retrogradnu pojavu, drugi je smatraju osnovnim ljudskim pravom na slobodu.

https://p.dw.com/p/13DqY
Marama kao vjerski simbolFoto: DW/Pirolic

Dakle, koga danas ugrožava marama na glavi muslimanki u BiH? Tri puta je za posljednjih 15-tak dana taj komad platna na ženskoj glavi uzdrmao domaću javnost. Prvi slučaj dogodio se kada je muslimanka, pripadnica Oružanih snaga BiH odlučila da se pokrije i da svakodnevno na svom radnom mjestu nosi maramu. Prema postojećim standardnim procedurama u Oružanim snagama BiH, marama nije navedena kao dio uniforme, pa je tako ova muslimanka, pripadnica Oružanih snaga, suspendovana.

Službenici u Opštinskom sudu u Travniku zabranjeno je nošenje marame na radnom mjestu sa obrazloženjem da marama krši kodeks kojim se zabranjuje isticanje vjerskih i nacionalnih simbola u pravosudnim institucijama. (U istom sudu zabranjeno je i nošenje kršćanskih simbola, kao što je križić na lančiću). Treći slučaj je slučaj isključivanja takmičarke sa karate turnira jer se pojavila sa maramom na glavi. Inače, godinama je nastupala pokrivena.

Kako s maramom do posla?

„Zbog ovakvih slučajeva koji se sporadično, ali konstantno dešavaju u našem društvu, broj pokrivenih žena u BiH je manji za 50 posto nego prije pet godina i mi polako postajemo žrtve pojedinih situacija i stresa. Žene koje još nisu stavile maramu, a ubijeđene su da trebaju, imaju ogroman strah, zato što se boje hoće li to biti prepreka ako odluče da se zaposle“, kaže Sehija Dedović, direktorica obrazovno-istraživačkog centra „Nahla“ u Sarajevu i dodaje da su oni uputili javni dopis medijima i svim institucijama koje smatraju uključenim u ovaj proces, sa kompletnom argumentacijom i tumačenjem Međunarodnog prava, koje govori u prilog marami na glavi muslimanke. „Za mene, koja nosim maramu tako dugo, to je potpuno lično opredjeljenje i jedna predanost Bogu, kao i želja da živim u duhu onako kako ja razumijem njegovu poruku. Mi 'razumijevamo' da je on želio da žena bude sklonjena, a da njena ličnost bude ono što je dominantno, njene vrijednosti, moralni i intelektualni kapaciteti, a ne njen izgled. To je opredjeljenje da slijedite taj put koji vam se u jednom trenutku učini tako prirodan, da poželite da budete dio toga i slijedite Božiju volju“, kaže Sehija Dedović i naglašava da marama nije jedini i najveći problem u bh. društvu. „Riječ je o toleranciji i obrazovanju, a to znači učiti o drugome da ga se nebi bojao i da bi poštovao izbor tog drugog i drugačijeg.“

Religiöse Symbole Burka Djermana Seta
Đermana Šeta: Primarno vjerski propisFoto: DW/Pirolic

„Upotreba“ marame

O prisustvu pokrivenih žena na različitim radnim mjestima, eventualnim problemima i izazovima sa kojima se one susreću u BiH, istraživala je Đermana Šeta u svojoj knjizi „Zašto marama?“ Ova istaknuta bošnjačka intelektualka bavi se rodnim pitanjima u religiji, ljudskim pravima i građanskim aktivizmom. „Pokrivanje kod muslimanki primarno je jedan vjerski propis. To znači da one vjeruju da je to vjerski propis bez kojeg njihov 'obrazoslovni' dio religije nije u potpunosti ispunjen. Mogli bismo reći da je to farz, ili blizu farza, dakle, jedna obaveza koju muslimanke prakticiraju kao dio svoje religije“, kaže Đermana Šeta i ističe da je marama s vremenom počela da simbolizira različite stvari. „Njen simbolizam vrlo je široko postavljen i često se koristi u najrazličitijim situacijama. Nekada se ona identificira sa političkim islamom, nekad se njome aludira na potlačenost muslimanki, a nekada se napada kao vjerski ili nacionalni simbol... Njena primarna uloga je prakticiranje religije“, kaže Đermana Šeta.

Zašto marama?

„Mnogo je manje problema zbog marame na ovom običnom, ljudskom nivou, nego na političkom. Ja sam nekoliko puta zbog moje marame, primijetila neke čudne poglede, izvjesne rezerve kod ljudi, ali ja naprosto mislim da je to cijena života u pluralnom društvu. Mislim da nam to onda nameće odgovornost da o tome razgovaramo, da budemo fleksibilniji“, kaže Đermana. U svojoj knjizi „Zašto marama?“ istraživala je sa kakvim se sve problemima susreću pokrivene žene u BiH, ali i šta za njih marama predstavlja. „Knjiga je rezultat mog magistarskog rada i zanimljivo je bilo istraživati, između ostalog, i koji su to stereotipi o marami u našem društvu. Nisu isti stereotipi koje ima neko u jednoj Belgiji ili Francuskoj o muslimanskoj imigrantici, koja je tu druga ili treća generacija, i sa drugog kontinenta možda, u odnosu na jednu muslimanku, koja je autohtona evropska muslimanka, kao što je to kod nas slučaj. Prema osnovnim stereotipima u našem društvu, podrazumijeva se da su pokrivene žene neobrazovane i da su sa sela“, ističe Đermana Šeta i dodaje da i inače postoje predrasude u svijetu da muslimanka nije baš obrazovana, da nije kompetentna da radi neke poslove i da joj je mjesto u kući.

Kada bez marame, ako se nosi marama?

Ovih dana javnost u BiH se zabavlja slučajem (pokrivene) TV voditeljke čiji su bračni problemi dospjeli na brojne bh. internetske forume. Između ostalog, moglo se pročitati da pokrivena žena ne može biti nevjerna, upravo zato što je - pokrivena. U slobodnom prijevodu - marama čuva od grijeha i dodaje crtu više na skali moralnosti?! „Ja bih prije svega rekla da je to jedan strašan slučaj, jedan višestruki napad na ličnost jedne žene. To odavno nije viđeno na ovim prostorima, jer to nije način da se tako rješavaju problemi u porodici. U teoriji, one žene koje nose maramu, najčešće su u procesu duhovnog sazrijevanja. To je jedna faza kroz koju vjernica prolazi, ali nažalost, ona vidljiva faza. Zbog te marame ona nije bolja ili lošija, ali je spoznala da bi nošenje marame za nju bilo bolje. Stavljanje bilo koga u kontekst svetice naprosto nije ljudski, jer nam onda nebi bila ostavljena mogućnost da se mijenjamo i popravljamo“, kaže Đermana Šeta i dodaje da muslimanka nosi maramu samo pred muškarcima koji joj nisu rod. Pred svim ostalim osobama, pred drugim ženama ili malim dječacima, pokrivena žena, može da se pojavi bez marame, koja je na neki način i islamski dress code.

Religiöse Symbole Burka Vera Jovanovic
Vera Jovanović: Sekularna ili vjerska BiH?Foto: DW/Pirolic

Svi smo mi različiti

Davor Marko, magistar ljudskih prava i demokratije, autor knjige „Zar na Zapadu postoji neki drugi Bog?“, kaže da se nošenje marame kod muslimanki tumači na različite načine, ali su sva ta tumačenja za njega legitimna. „Treba uvažiti individualno pravo svake žene da na neki način ističe svoju pripadnost, možda da joj to bude deo nekog modnog stila ili obeležje pripadnosti određenoj kulturi i ne vidim nošenje marame kao opasnost za širu društvenu zajednicu ili poredak. Uvažavanje različitosti jeste nešto čemu svi mi moramo da težimo, jer živimo u društvima koja su pluralna i koja su puna različitih religijskih praksi. Nažalost, postoje i situacije u kojima žene ne nose maramu svojom voljom, nego im to nameću neke patrijarhalne stege u malim zajednicama u kojima žive“, naglašava Davor Marko, Novosađanin sa sarajevskom adresom. „Mislim da usred te nakaradne emancipacije žene u bh. prostoru, koja je po meni još uvek više deklarativnog nego suštinskog karaktera, nekako nema dovoljno senzibiliteta za njihov položaj. Njih, naprimer, nema u religijskim zajednicama koje su sve patrijarhalno ustrojene“, kaže Davor Marko.

A šta kaže zakon?

„Mi imamo zakon protiv diskriminacije koji jasno govori da neko ne može da trpi posljedice zbog svojih vjerskih uvjerenja, ali u tom zakonu postoje i izuzeci, koji u jednom manjem obimu ograničavaju ta prava“, kaže Vera Jovanović, predsjednica Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH. Riječ je o pravnim dokumentima koji se ne mogu limitirati, osim ako bi to bilo nužno zbog zaštite javne bezbjednosti, reda, zdravlja, morala i osnovnih prava i sloboda drugih lica. Dakle, bilo bi potrebno dokazati da nošenje marame krši neku od ovih zakonskih odrednica. „Ja možda, imam taj problem što smatram da je vjera privatna stvar svakog pojedinca i naravno, da u privatnom okruženju i privatnim situacijama, svako ima pravo da vjeru upražnjava u obliku kakav mu najviše odgovara. Međutim, nisam sigurna šta znači javno manifestiranje vjerskih osjećanja u situaciji kad se u Ustavu BiH ne navodi da je BiH sekularna država, ali se ne navodi ni da je vjerska država. Doduše, donesene su neke presude Ustavnog suda BiH koje pokazuju da BiH jeste sekularna država“, kaže Vera Jovanović i naglašava da se Islamska zajednica u BiH i njen poglavar moraju odrediti prema tome: žele li vjersku ili sekularnu BiH?

Religiöse Symbole Burka Ausstellung
Broj pokrivenih žena u BiH je manji za 50 posto nego prije pet godinaFoto: DW/Pirolic

Marama u javnoj sferi

„U svim situacijama gdje se radi u javnim organima, javnim službama, gdje dolaze ljudi, drugi i drugačiji, manifestovanje samo jedne vrste vjerskih osjećanja, može izazvati nelagodu kod ovih drugih. Mislim, kad su u pitanju javni organi i institucije države, da onda tu moraju postojati određena pravila, upravo zato što su to javna mjesta na koja dolaze i oni koji imaju drugačije poglede na vjeru, ali i ateisti. Ovdje se radi o javnim ustanovama gdje se pružaju javne usluge i svi građani moraju biti jednaki, u smislu da svoja vjerska osjećanja i opredjeljenja sačuvaju za svoj privatni prostor, a da ga kao i drugi vjernici, ne manifestiraju u javnom prostoru“, izričita je u svom stavu Vera Jovanović, predsjednica Helsinškog komiteta BiH.

Zilka Spahić Šiljak iz Centra za interdisciplinarne studije sarajevskog Univerziteta smatra, da se marama u muslimanskom svijetu danas percipira kao politički simbol, sredstvo islamizacije ili emancipacije žena. „Za mene je marama isključivo čin pobožnosti, onoga što je između mene i Boga. U bh. društvu postoje različiti pristupi jer ima ljudi koji su vrlo tolerantni i nemaju problema s tim, a za druge je to nametanje nečega što nije imanentno ovom društvu. Do 50-tih godina prošlog vijeka, nošenje zara je bilo dio kulturnog i vjerskog identiteta žena na ovim prostorima. Nakon 90-tih, religija ponovo ulazi u javni prostor i to je za neke ljude postalo neprihvatljivo, ali ja mislim da niko nikome ne smije da nameće ni pokrivanje ni otkrivanje“, kaže Zilka Spahić Šiljak.

Novija iskustva na Starom kontinentu govore da pokrivena žena nije dobrodošla. Francuska i Belgija već su se i pravno odredile prema burki, a čini se da veo pada i nad ostatkom Evrope.

Autorka: Ljiljana Pirolić

Odgovorna urednica: Zorica Ilić