Koga osuđuju rezolucije o Srebrenici?

Srebrenica je bila "vrhunac genocidnog plana" usmjerenog na bosanske muslimane. Ovo je izjavila premijerka Škotske Nicola Sturgeon obraćajući se građanima putem nacionalne televizije u povodu Dana sjećanja na genocid u Srebrenici. Ona je jedna od mnogih svjetskih zvaničnika koji ovih dana odaju počast žrtvama najvećeg ratnog zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

I dok parlamenti od Novog Zelanda do Kanade usvajaju rezolucije kojima se osuđuje genocid u Srebrenici, u Bosni i Hercegovini (BiH) 11. juli nije proglašen danom žalosti. Protiv prijedloga da se 11. juli proglasi danom žalosti u BiH, glasali su srpski ministri u Vijeću ministara BiH, članovi SNSD-a  (SNSD - Savez nezavisnih socijaldemokrata). SNSD je stranka Milorada Dodika koji je nedavnu rezoluciju Skupštine Crne Gore o Srebrenici nazvao "neprijateljskim činom".

Na crnogorsku rezoluciju, kojom se osuđuje genocid u Srebrenici, reagirao je i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić kazavši da je ona uperena "protiv vitalnih interesa srpskog naroda" i da neće dozvoliti da se tom rezolucijom "stavi kolektivni žig" na svakog pripadnika srpskog naroda. Srbijanski ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin založio se za zabranu ulaska u Srbiju onima koji su u Skupštini Crne Gore glasali za rezoluciju. "Ispisali su se iz Srba", kazao je Vulin.

Rezolucije osuđuju i pokušaje pripisivanja odgovornosti narodu

Jedan od zagovornika usvajanja crnogorske rezolucije, potpredsjednik Crnogorske vlade Dritan Abazović stigao je u BiH kako bi u Potočarima 11. jula prisustvovao komemoraciji i ukopu 19 identificiranih žrtava, ali je predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik izbjegao doček Abazovića u zgradi Predsjedništva BiH. Kontroverzni Abazović, koji je svojedobno označen kao "glavni krivac" za dovođenje "srpskih nacionalista" na vlast u Crnoj Gori, smatra da je dolazak u Srebrenicu "moralna, građanska i politička obaveza".

Nakon crnogorske, uslijedila je i rezolucija Skupštine Kosova kojom se osuđuje genocid u Srebrenici, dok je Sjeverna Makedonija najavila izgradnju komemorativnog kompleksa posvećenog žrtvama genocida u Srebrenici. Vučić je reagirao i na kosovsku rezoluciju kazavši kako očekuje "nastavak političkog iživljavanja nad Srbima". Šta je u rezolucijama kojima se osuđuje genocid u Srebrenici uznemirlo srpske zvaničnike s obje strane Drine?

Pored osude genocida, u crnogorskoj rezoluciji se, između ostalog, osuđuju "pokušaji pripisivanja odgovornosti ili krivice srpskom, bošnjačkom, hrvatskom ili bilo kojem drugom narodu za genocid, zločine protiv čovječnosti ili druge zločine, jer odgovornost može biti isključivo individualna, a nijedan narod ne može biti označen kao genocidan ili zločinački". Rezolucija osuđuje i sve druge zločine počinjene u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije.

Kome se sudilo – Srbinu, Bošnjaku, Hrvatu... ili zločincu?

Poput crnogorske, i kosovska rezolucija podrazumijeva zabranu negiranja genocida u Srebrenici te podsjeća da je i Evropski parlament 11. juli proglasio "Danom sjećanja na genocid u Srebrenici". Rezolucija usvojena u Skupštini Kosova "najoštrije osuđuje genocid srpskog režima u Srebrenici nad pripadnicima bosanskog naroda i sva kršenja ljudskih prava". Poslanik Bahrim Šabani je, između ostalog, kazao da je rezolucija i "sredstvo pomirenja među narodima, a ne sredstvo otuđivanja i zaoštravanja".

U Haškom i sudovima na zapadnom Balkanu sudilo se zločincima, pojedincima za koje je postojala osnovana sumnja da su počinili ratne zločine, a ne pripadnicima nekog određenog naroda. Otkud onda tendencija da se osuda genocida i zločinaca, i pored naglašavanja da jedan narod ne može snositi kolektivnu odgovornost za zločine, predstavi kao čin uperen protiv jednog naroda i/ili države?

Docent na filozofskom fakultetu u Novom Sadu i jedan od zagovarača inicijative za REKOM (Regionalna komisija za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima na teritoriji bivše Jugoslavije) Dinko Gruhonjić u tome vidi namjeru "militantnih nacionalista na vlasti" da u Srbiji i u bh entitetu Republici Srpskoj (RS) građanima "propišu pravu mjeru srpstva".

Katastrofalne posljedice

"Na taj način, oni od cijelog društva prave saučesnike u negiranju ratnih zločina i slavljenju ratnih zločinaca. Upravo su nacionalisti ti koji nameću kolektivnu odgovornost cijelom društvu. Nažalost, u Srbiji i u RS-u, sem na marginama, naprosto ne postoji alternativa nacionalističkoj politici", kaže Gruhonjić za DW i  upozorava na posljedice.

"Posljedice su katastrofalne. Riječ je o transgeneracijskoj 'zarazi' pa tako imamo apsurdnu situaciju da mladi ljudi koji nisu bili ni rođeni u vrijeme ratova slave ratnog zločinca Ratka Mladića, od kojeg je u tim društvima napravljena pop-ikona. A društva koja slave zločince koji su počinili genocid ne mogu da naprave čak ni elementarnu razliku između dobra i zla. Takva društva su veoma ozbiljni faktori nestabilnosti ne samo za region, već i za cijelu Evropu", upozorava Gruhonjić.

Genocid negiraju snage koje baštine "Miloševićevo historijsko djelo"

Sarajevski novinar Amir Sužanj primjećuje da četvrt stoljeća nakon Srebrenice negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca nikad nije bilo intenzivnije. Razlog tome vidi u činjenici da su u Srbiji i RS-u na vlasti "političke snage koje praktično baštine Miloševićevo (Slobodan) historijsko djelo".

"Ali ne možemo pobjeći od činjenice da je dijelom odgovorna i međunarodna zajednica koja je posljednjih desetak godina jednostavno dopustila da negiranje genocida bude institucionalizirano, da se uvede u medije, pa i u nastavne planove i programe. Političke snage koje danas negiraju genocid praktično rade upravo ono za šta optužuju druge, pa i međunarodnu zajednicu - teret tog strašnog zločina pripisuju čitavom narodu iza kojeg nastoje sakriti kreatore genocida", kaže Sužanj za DW.

Naš sagovornik upozorava da je to težak teret na plećima generacija koje nisu ni bile rođene u vrijeme kada su zločini počinjeni. "Ono što čitav svijet s gnušanjem osuđuje, u RS-u i Srbiji danas poprima zastrašujuće razmjere – da se usvajanje rezolucije o Srebrenici u svakoj balkanskoj zemlji naziva izdajom i otvorenim neprijateljstvom prema srpskom narodu", kaže Amir Sužanj.

Nije genocid nego "veliki zločin" i nije suđenje zločincu nego "cijelom narodu"

U okviru obilježavanja 26. godišnjice od genocida u bivšoj "zaštićenoj zoni" Ujedinjenih naroda - Srebrenici, više univerziteta u BiH i Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava objavili su Zbornik radova "Genocid nad Bošnjacima, Srebrenica 1995–2020". U Zborniku je i rad dr. Esada Bajtala u kojem se navodi da je "negiranje i sistematsko ubijanje ratne istine programska, polazna pozicija zločinačke velikodržavne kripto-politike Slobodana Miloševića".

"Umjesto genocida, po logici te poricateljske ideologije, radi se o 'velikom zločinu', koji su počinili pojedinci. A kad ti pojedinci konačno dospiju u Haag, onda to, logikom tog istog načela, nije suđenje njima, krvnicima, izvođačima, nalogodavcima... nego, tobože – cijelom srpskom narodu. Shodno tome, nekritička i poricanjem ohrabrena javnost, slavi i transparentima 'Nož, žica, Srebrenica', prijeteći najavljuje ponavljanje upravo onoga što srpske vlasti uporno skrivaju i otvoreno negiraju", ističe Bajtal.

Genocid i drugi ratni zločini se negiraju a ratni zločinci veličaju jer u BiH nema zakona o zabrani negiranja genocida, holokausta i drugih ratnih zločina. Zato je moguće nekažnjeno veličanje ratnih zločinaca i zločina, među kojima i genocid u Srebrenici. Glorificiranje Ratka Mladića i Radovana Karadžića sve je češća pojava u RS-u, a vlasti ovog entiteta odbijaju ukloniti murale sa likovima zločinaca uprkos inicijativama "međunarodne zajednice".

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu