Libyen Gaddafi

Pukovnik Muamar el Gadafi je poslije psovki na račun opozicije promijenio ton. U obraćanju narodu preko televizije, što je iz sigurnosnih razloga učinio putem telefona, izjavio je kako je omladinu na ulicu izvela El Kaida. Kao "dobar otac države" on je istovremeno pozvao roditelje da svoju djecu zadrže kod kuće, kako se ona ne bi izložila opasnostima i pogubnom uticaju islamističke mreže.

Riječi dojučerašnjeg "vođe revolucije" jasno govore o situaciji u kojoj se nalazi, iako njegove snage sigurnosti i dalje žestoko nastupaju protiv demonstranata koji su odavno prerasli u ustanike. Kraj borbe još nije na vidiku, niti je poznat njen ishod. Da li je Gadafi ovim riječima htio da nagovijesti šta dolazi nakon njega?

Gadafi stoji leđima uza zid

Jedno je skoro izvjesno: ako se Libija ne raspadne, Gadafi neće preživjeti njen prelazak u novi sistem. Pobjeći ne može, niko nije spreman da mu pruži utočište. U samoj Libiji će vjerovatno doći do novih odnosa u vlastima, a prvi koraci ka slobodi su načinjeni upravo na osnovu onoga što je propovijedao sam Gadafi: U gradovima na sjeveroistoku zemlje, prvenstveno u Bengaziju i Cirenajki, formirani su komiteti uglednih osoba, akademika i sudija koji donose odluke u trenucima kada je s tih područja nestala dosadašnja državna vlast.

Upravo Gadafijeva ideja je bila da zemljom upravljaju narodni komiteti, ali u njegovo doba su ti komiteti bili samo varka koja je u narodu trebalo da stvori utisak demokratije. U trenucima krize, čini se da se uspostavom novih komiteta odista stvara osnova demokratije. Teško da će ovi komiteti opstati. Ukoliko Gadafijev režim bude srušen, onda će građani Libije ukinuti sve ono što podsjeća na diktaturu.

Budući vlastodršci moraju biti spremni na kompromise

I nakon toga važi ono što je važilo i u vrijeme Gadafija: Libija je država koja je više nego ijedna druga arapska zemlja podijeljena u klanove i plemena. Onaj ko želi vlast, mora biti spreman na sklapanje koalicija i saveza. Libijski politčari u egzilu pri tome imaju loše karte u rukama. Plemena koja se sada bune protiv Gadafija će više nego oni Libijci koji su sada u inostranstvu tražiti da budu uključena u kreiranje vlastite budućnosti.

Potpuno je otvoreno u kojem smjeru će se razviti događaji. Bengazi i sjeveroistok su tradicionalno islamsko-konzervativni dijelovi zemlje. Stoga bi odande mogla da krene ideja da se u Libiji oformi islamski prožeto društvo, pa čak i islamističko. Drugi krajevi zemlje će pružiti otpor tome.

Za sada nema nikoga ko bi se profilirao kao vođa ustanka, niti ovaj ustanak ima određeni politički smjer. Jedino što je zajedničko svima je pokušaj svrgavanja Gadafija. Nejasno je i kakvu unutrašnju strukturu bi Libija mogla da ima, ili kakvi će biti njeni odnosi sa inostranstvom. Čak ako se ustanici u ovom trenutku i ne bave tim razmišljanjima, uskoro će i njima biti jasno da budući razvoj zemlje mora da bude usko povezan sa korištenjem njenih resursa. A za prodaju gasa i nafte potrebni su dobri odnosi sa inostranstvom. Posebno sa Evropom.

Autori: Peter Philipp / Azer Slanjankić

Odg. ur.: Marina Martinović