Klimatski cirkus | Politika | DW | 16.11.2017
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Klimatski cirkus

Hoće li se u Bonnu na Konferenciji o klimi doista odlučiti o sudbini svijeta? Naravno da ne, smatra Felix Steiner. Komentator DW-a piše da su rezultati godišnjih klimatskih susreta na vrhu jednostavno – premali.

Već odavno je to ritual u političkom kalendaru: sredinom studenoga ili početkom prosinca je vrijeme COP-a, vrijeme za Conference of Parties, susret potpisnica Klimatske konvencije Ujedinjenih naroda. To je u međuvremenu 196 zemalja, a tu je i EU kao regionalna zajednica država. Čak i kad bi svaka stranka na susret poslala samo po jednog predstavnika, bila bi potrebna poveća konferencijska dvorana.

Ali to nije sve. Jer se kod godišnje konferencije COP, ovoga puta je to 23. izdanje, radi ni manje ni više nego o spašavanju svijeta. Barem protagonisti pokušavaju upravo ostaviti taj dojam. I tako se baš uoči klimatskog eventa prezentiraju nove studije s alarmantnim scenarijima: Zemlja se sve brže i brže zagrijava, nevremena su sve žešća, polarne ledene površine sve manje. I zato će, kažu, mnoge otočne države uskoro potonuti u moru.

Prije potopa brzo još i – konferencija!

I zbog toga je i dosljedno da godišnjim nepotrebnim ćaskanjem predsjeda, po prvi put, jedna zemlja koja je zbog klimatskih promjena osuđena na potop - Fidži. Mada je pozornica za ovaj kazališni komad u Bonnu. Ali ne zato što će tijekom dvotjedne konferencije Fidži potonuti pod oceanskim valovima. Najviša točka Fidžijanaca nalazi se na nadmorskoj visini od 1324 metra – Bonn bi kao mjesto održavanja konferencije sa svojih 60 metara iznad mora bio nelogičan izbor. Ne, razlog je u tome što bi otočka republika jednostavno bila preopterećena smještajem 25.000 gostiju odjednom. Bonn je rado «uskočio» kao sjedište Agencije UN-a za klimu – i kako bi se dodatno profilirao kao metropola UN-a. A njemački porezni obveznici su naravno oduševljeni takvom marketinškom ofenzivom koja košta više od 100 milijuna eura.

Felix Steiner

Felix Steiner

Na početku konferencije se moglo vidjeti mnoštvo folklora s Fidžija, zgodni muškarci s kožnim pregačama i golim gornjim dijelom tijela su se pobrinuli za južnopacifičku atmosferu. No već drugi dan konferencije su se ti brojni kulturni poslanici s Fidžija prehladili – i to se može shvatiti kao dobra vijest, barem u dolini Rajne u maglovitom studenome promjene klima nisu baš tako ekstremno uznapredovale.

Dnevni red ne baš važne radne skupine

Ono o čemu se pregovara u Bonnu zvuči više kao dnevni red neke ne baš pretjerano važne radne skupine nego kao dnevni red najveće međudržavne konferencije koja se ikad održala na njemačkom tlu. Nakon velikog Sporazuma o klimi koji je zaključen prije dvije godine u Parizu, sad se radi o tome tko će dati koji doprinos zaštiti klime i kako se sve to želi mjeriti. Konkretne obveze, tvrdi se, još nisu dogovorene, to bi se trebalo dogoditi iduće godine. Na samitu u Poljskoj, u Katowicama.

I tako ostaje pitanje zbog čega je za jedan takav minoran program potreban dolazak savezne kancelarke, francuskog predsjednika i 25.000 drugih sudionika? Što se tiče prvih dvoje imenovanih odgovor je zapravo jednostavan – radi se samo o simbolici. Trump je «ispao» iz igre, mi ovu temu shvaćamo ozbiljno. I birači koji su uvjereni da se bliži smak svijeta to su registrirali sa zadovoljstvom.

Za čistu savjest

Masa od 25.000 sudionika zapravo uopće ne sudjeluje u pregovorima. Osim novinara tu su prije svega predstavnici nevladinih organizacija, ekoloških skupina, znanstvenici, poduzeća. Njihova nazočnost je znak transparentnosti, služi razmjeni i umrežavanju, tvrde službeni izvori. Može se reći i da su tu kako bi generirali nove projekte i nove poticaje s kojima bi se moglo financirati neke nove studije o (klimatskoj) katastrofi.

Koliko u stvarnosti vrijedi taj samo-referencijalni dio godišnjeg klimatskog putujućeg cirkusa, već se vidi i po tome da je prostor na kojem se održava taj dio konferencije (u jednom posebno podignutom šatoru) puno veći nego onaj u kojem vijećaju vlade. Da dame i gospoda, koji su po njihovom vlastitom tumačenju već dolaskom u Njemačku poprilično naškodili klimi, barem na licu mjesta ne bi morali imati grižnju savjesti, nije se štedjelo na troškovima i trudu: svaki raspoloživi elektro-autobus iz drugih njemačkih gradova prebačen je u Bonn i tako je barem na mjestu održavanja konferencije organiziran ekološki prijevoz.

Bolje je ne postavljati pitanja o emisiji ugljičnog dioksida takve akcije, pogotovo zato ne jer većina električne energije u Bonnu stiže iz elektrana u kojima se loži mrki ugljen. A iskreni odgovor na takvo pitanje mogao bi pokvariti štimung u paralelnom bonskom svijetu financiranom iz džepa poreznih obveznika.

Preporuka redakcije

Reklama
default

Kako se raspala Jugoslavija?

Ratna dešavanja koja su pratila raspad SFRJ bila su razorna za region. Novonastale države izlaz iz krize vide u ulasku u EU. Jedan od uslova za brže eurointegracije, koji stiže iz Brisela, jeste regionalna saradnja.