Kiprani bi za sedmicu dana ujedinili ostrvo

Bivša britanska kolonija, Kipar, postao je nezavisan 1960. godine. Ali mirovne snage UN-a su, zbog međunacionalnih sukoba, 1964. godine "zelenom linijom", koja postoji i danas, razdvojile većinske Grke od manjinskih Turaka. Predsjednik Republike Kipar, Dimitris Hristofjas (Christofias) i vođa turske manjine na sjeveru Kipra, Mehmet Ali Talat, počeli su novu rundu direktnih, pripremnih razgovora o ujedinjenju te ostrvske zemlje.

Hristofjas i Talat su juče (03.09.2008.) razgovarali na ničijoj zemlji pod kontrolom mirovnih snaga UN-a, na napuštenom, nekada glavnom komercijalnom aerodromu Kipra. Diplomate i analitičari navode da su ti razgovori prva realna šansa za rješavanje kiparskog pitanja. Dvojica sagovornika su rekla da se nadaju brzom uspjehu pregovora koji će formalno početi 11. septembra. Uspjehu se nadaju i stanovnici ostrva. Neki od njih kažu da bi problem, kada bi ga rješavalo stanovništvo, bio riješen za sedam dana.

Sa pasoškom kontrolom do restorana

Turska strana ulice Ledra u glavnom gradu Kipra - Nikoziji. Ovdje, na najnovijem graničnom prijelazu zemlje je Aladin Asliogu prije nekoliko mjeseci otvorio mali restoran. On sada čeka na goste iz grčkog dijela koji najprije moraju proći pasošku kontrolu. O trenutnoj situaciji kaže: "Ovdje je prije postojao zid i nije se moglo proći. Svako je dolazio da ga vidi, ali slikanje nije bilo dozvoljeno. Sada se bar može prijeći s jedne na drugu stranu. Ipak, Grci i Turci se ne druže međusobno: kako da kažem, grčki Kiprani dođu do granice i onda se vrate. Kao da ih je strah prijeći granicu. Naši stanovnici češće idu na drugu stranu. I turisti mogu sada lakše ovdje doći. To je dobro."

U grčkom dijelu se Evropa više osjeti

Nikozija je posljednji podijeljeni grad na svijetu. Na jugu se više osjeća evropska atmosfera, iako cijeli otok od 2004. godine zvanično pripada EU. U grčkom dijelu Ledra ulice nalazi se "Heraklis" - slastičarna koja postoji već 70 godina. Ova najpoznatija slastičarna na Kipru privlači i sve veći broj turskih Kiprana. Šef "Heraklisa" Kosta (Costa) Heraklis, raduje se porastu prometa, ali je on sam samo jednom od podjele posjetio turski dio ostrva. Tamo se nalazi njegova kuća.

On kaže: "Većina grčkih Kiprana samo je jednom prešla granicu, isto kao i ja, i to da bi posjetila svoje stare kuće. Nakon toga, veliki broj njih vraćao se tužan. Ja ću radije ostati ovdje. Kada sam bio mali, često sam posjećivao jednu crkvu na sjeveru. Tačno na tom mjestu sada se nalazi džamija. Da li shvatate kakav bi to sada bio osjećaj otići u tu crkvu?"

Duž ostrva žičana ograda

Spisateljica Niki Marangou je i sama svojevremeno sa svojom porodicom i 200 hiljada drugih Kiprana sa juga pobjegla na sjever ostrva. Ona ipak vjeruje u mir, pa kaže: "Kada bi grčki i turski Kiprani mogli sami odlučivati, oni bi problem riješili za sedam dana." O doseljenicima iz kopnenog dijela Turske Marangou kaže: "Doseljenici često dolaze iz najudaljenijih dijelova Anatolije. Oni ne osjećaju bliskost sa turskim Kipranima i teško se snalaze. Sve to jako mijenja atmosferu."

79-godišnji Fotograf Mehmet Shik se raduje novim doseljenicima. Iako želi pomirenje sa Grcima, on, kako kaže, ne može zaboraviti šta se ovdje prije 50 godina dešavalo, pa kaže: "Mi nismo počeli. Grci su dolazili u naša sela, kuće, dvorišta i ubijali nas. Morali smo poretrpjeti mnogo bola i teških vremena, iz straha nismo smjeli izaći pred kućna vrata. Onda je došla turska vojska, Turci su nam donijeli mir. Od tada nas više ne gađaju meci i imamo mir."

A od tada je ostrvo podijeljeno. Duž Nikozije se posvuda mogu vidjeti vojne baze i žičana ograda. Između njih je tampon zona UN-a. Većina Kiprana želi prevazići ove prepreke.