Kina i talibani imaju zajedničke interese | Politika | DW | 19.08.2021
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Politika

Kina i talibani imaju zajedničke interese

Ne bježe svi od novih vlastodržaca u Avganistanu. Dok Zapad doživljava dane poniženja u toj zemlji, Rusi i Kinezi već su u pregovorima s talibanima, ukazuje u autorskom tekstu za DW Aleksander Gerlah.

Dok zapadne države haotično pokušavaju da izvuku iz Avganistana zaposlene u ambasadama i njihove državljane, ambasade Rusije i Kine u toj zemlji ostaju otvorene. Brzim ponovnim osvajanjem zemlje, talibani su popunili prazninu nastalu povlačenjem međunarodnih snaga. I dok njemački ministar spoljnih poslova Hajko Mas nije video šta se sprema i sramotno nije preduzeo odgovarajuće mjere predostrožnosti kako bi lokalnom osoblju omogućio dolazak u Njemačku, Kina je bila aktivna i već je postigla dogovor s talibanima.

Po prirodi stvari, „božiji ratnici“ i diktature međusobno su bliski. Ujedinjuje ih mržnja prema slobodi i ljudskim pravima. To da se angažman za upravo te vrijednosti sada, nakon dvadeset godina, završava bez ikakvog otpora, budi pobjednički osećaj među autokratama u Pekingu, Moskvi i Kabulu.

Prodaja braće po vjeri

Ali, ništa ne dolazi ni iz čega. Još prije mjesec dana kineski ministar spoljnih poslova Van Ji sastao se s delegacijom talibana, nazvavši tu terorističku grupu „važnim akterom“ u regionu. Narodna Republika Kina nada se da će time što ostaje prisutna u Avganistanu, biti obezbijeđen mir na granici sa zapadnom provincijom Sinđan – provincijom u kojoj je preko milion muslimana zatvoreno u koncentracionim logorima i podvrgnuto kineskom prevaspitvanju zbog svoje vjere i islamske kulture. 

Alexander Görlach

Alexander Görlach

Kako se čini, talibani su prodali svoju braću po vjeri: Kina je talibanima dala garancije da će investirati u Avganistanu, dok su talibani najavili da sa njihove teritorije Kini niko neće objaviti rat. Božiji ratnici su pritom vjerovatno mislili na one borce koji se snažno zalažu za napaćene Ujgure u koncentracionim logorima. Oni svojim terorom u regionu skreću pažnju sa zločina Narodne Republike Kine, koje je Kongres SAD već označio kao genocid.

Međutim, više je nego upitno da li će se te dvije radikalne grupe na kraju i same sukobiti, što bi onda moglo da naruši bezbjednost na kineskoj granici. Peking je kupio vrijeme i može da sačeka i vidi kako će se stvari dalje razvijati.

Bogata nalazišta sirovina

Granica koja dijeli Narodnu Republiku Kinu i Avganistan duga je samo 76 kilometara. A nedaleko od te granice je jedan važan koridor takozvanog „Novog puta svile“ – kineskog finansijskog programa za investicije u globalnu infrastrukturu, kojim Kina nastoji da obezbijedi pristup i uticaj u zemljama koje su voljne da uzmu kineske kredite. Ukoliko bi taj koridor bio ugrožen nestabilnošću u Avganistanu, to bi moglo trajno da ugrozi interese Kine u Pakistanu.

Ali Peking i u samom Avganistanu ima ekonomske interese: pored naftnih polja, za koja su kineske kompanije već obezbijedile pravo na bušenje, zemlja raspolaže i rijetkim sirovinama koje se između ostalog koriste za proizvodnju pametnih telefona, tablet-računara i LED-ekrana. Kina još uvijek nema znanje o tehnologiji čipova koje imaju susjedne demokratske zemlje, Tajvan i Južna Koreja.

Procjenjuje se da u Avganistanu ima rijetkih sirovina u vrijednosti i do bilion dolara. Onaj ko do njih dođe, u budućnosti bi mogao da ima veliki uticaj na globalnu proizvodnju čipova i da kupce u SAD u Evropi stavi pod veliki pritisak.

Dani poniženja

Ovi dani su dani poniženja za slobodni svijet, za njegov angažman za slobodu i ljudska prava. Oni nemilosrdno otkrivaju neuspjeh politike Vašingtona i Berlina, koji sada sramno ostavljaju na cjedilu ljude u Avganistanu. Ovi dani su šamar u lice za porodice onih koji su izgubili živote na Hindukušu.

S druge strane, u Pekingu i Moskvi se slavi. Gubitak Avganistana, koji je za neke podnošljiv, trajno mijenja geopolitičku arhitekturu između slobodnog i autokratskog svijeta. Jedno je sigurno: na Hindukušu se sada brane interesi diktatora – a ne više naša sloboda.

Aleksander Gerlah je viši savjetnik Karnegijevog savjeta za etiku u međunarodnim odnosima, naučni saradnik na Internet institutu Univerziteta u Oksfordu i počasni profesor etike i teologije na Univerzitetu Leufana u Lineburgu. Doktorirao je u oblastima lingvistike i teologije, radi na narativima identiteta, budućnosti demokratije i osnovama sekularnog društva. Nakon boravka na Tajvanu i u Hong Kongu, taj region, a naročito uspon Kine i značaj tog uspona za slobodni svijet, postaju njegove glavne teme. Predavao je na Harvardu i Kembridžu. Od 2009. do 2015. godine bio je glavni urednik magazina „The European“ čiji je i osnivač.

 Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu