Kilometarski sloj dijamanata na Merkuru?

Naučnici pretpostavljaju da u unutrašnjosti planete Merkur postoji sloj dijamanata debljine do 15, možda čak i 18 kilometara. Njihova pretpostavka se temelji na podacima sonde "Messenger". Tim kineskih i belgijskih naučnika je te podatke ugradio u „temperaturne modele" i iz toga izračunao prisustvo dijamanata. Njihova studija je sada objavljena u stručnom časopisu Nature.

Složen eksperimenti s pritiskom i temperaturom

Tim naučnika je svoje proračune mogao potkrijepiti eksperimentima: Pomoću tehnički vrlo zahtjevnih testova pritiska kineski i belgijski naučnici došli su do istog rezultata. Pri tome su tvorili pritiske jačine do sedam giga-paskala. To odgovara težini većoj od 70 tona po kvadratnom centimetru.

"Morate dovesti uređaje do njihovih granica. Da bi se simulirali ovi uslovi, eksperimentalne postavke moraju biti srazmjerno visoke preciznosti", citira online servis "phys.org" Yanhao Lina iz Centra za nauku o visokim pritiscima u Pekingu, jednog od autora studije u okviru kojeg su provedeni eksperimenti.

Sumpor kao ključna pomoć

Pri formiranju dijamanata, prema navodima naučnika, ključnu ulogu igrao je element sumpor. U podacima sonde Messenger vidjeli su da na Merkuru ima sumpora u dovoljnoj količini. Već 11 posto udjela sumpora omogućava brže formiranje kristala. Autori pretpostavljaju da je Merkur nekada bio prekriven okeanom magme. U tom okeanu se iz ugljika formirao grafit - crno-sivi mineral, koji je izbio na površinu i tamo se ohladio. Taj grafit daje Merkuru i njegovu tamnu boju. Na dnu okeana od magme, zbog pritiska i temperature koji tamo vladaju, kao i zbog sumpora, formirao se prvi sloj dijamanata.

Sloj dijamanata debljine do 18 kilometara

Postepeno se okean magme hladio i formirao čvrsti površinski sloj ili plašt, na čijem su se dnu nakupljali dijamanti. Iz dublje jezgse su se podizali dodatni dijamanti i nakupljali u tom sloju, dok nije postao debljine oko 15 do 18 kilometara. Autori naglašavaju da se radi samo o pretpostavkama, do kojih su došli na osnovu njihovih proračuna i eksperimenata.

Dijamanti nedostupni

Istraživač planeta Philip Reiß sa Tehničkog univerziteta u Minhenu smatra da je stvaranje sloja dijamanata pod opisanim uslovima zaista moguće. Na kraju, to nije ni iznenađujuće, jer formiranje dijamanata zavisi od visokog pritiska i temperatura, koji su na Merkuru mogući. Međutim, Reiß, koji se bavi eksploatacijom svemirskih resursa posebno na Marsu, smatra da bi eksploatacija ovih dijamanata bila tehnički neizvodiva.

Jer, ovaj sloj dijamanata nalazi se na dubini od 485 kilometara. Poređenja radi: najdublja bušotina na Zemlji je na dubini od nešto više od dvanaest kilometara. Osim toga, Merkur je planet najbliži Suncu i stoga bi temperatura, koja tamo vlada, mogla iznositi do 480 stepeni. Svemirska sonda bi bila izložena jakom zračenju i jačoj gravitaciji Sunca. Zbog ovih ekstremnih uvjeta do sada su poslane samo dvije sonde na Merkur. Treća, BepiColombo, tamo je od 2018. godine. Tek nakon sedam godina, dakle 2025. godine, trebala bi ući u orbitu Merkura i prikupiti dodatne podatke. Ovi podaci bi mogli potvrditi tezu o mega debelom sloju dijamanata.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na
Instagramu