Katolički Uskrs u Banjaluci

„U Banjaluci nas je danas jako malo, ali lijepo živimo sa komšijama Srbima“, kažu banjalučki Hrvati katolici, danas, 15 godina nakon rata i strašnih stvari koje su im se dešavali, u Banjaluci. Za vrijeme rata uništeno je i oskrnavljeno mnogo katoličkih crkvi u i oko Banjaluke. Puno Hrvata je stradalo, a tijela nekih nisu ni do danas nisu nađena.

Ipak, danas, kažu oni, stvari izgledaju drugačije. Život ide dalje, oni koji su se vratili, ponovo se osjećaju dobro u svom gradu. „Nisam nikad osjećala nikakav pritisak, ni prije, ni sada. Mislim da se svi slobodno krećemo. Manje je Hrvata, ali što se tiče tih međunacionalnih sukoba, to ne postoji“, kaže jedna Hrvatica, koja je juče, za Uskrs, na misu otišla u banjalučku crkvu Svetog Bonaventure u centru Banjaluke.

Za Ankicu, drugu banjalučku Hrvaticu, teška vremena oskudice i straha su iza nje. Sada se, kaže, živi sigurnije. „Dobro je. Osjećam se kao svoj na svome, ne može me niko otjerati s mog. Bili smo otišli, vratili smo se. Ne može mi niko ništa. Svoja sam na svome“, ističe ona.

Sa Srbima u harmoniji

Iz crkve Svetog Bonaventure odlazimo u maleno selo Debeljaci kraj Banjaluke. Tu je prije rata živjelo najviše Hrvata. Sada su većinsko stanovništvo Srbi. Hrvat Marijan Blažević, iz Debeljaka, ovdje je od rođenja.

Sa svojim unukom Filipom tuca se jajima, što je tradicija za Uskrs.

Kaže da je u tom selu starosjedioc. Ima 67 godina, i tu je i rođen. „Ovo je moje i tu sam. Meni se lično čini da je sve sto posto sigurno. Ako nikog ne diraš neće ni tebe niko dirati. Nas Hrvata ovdje sad malo, ali imamo prijatelja i komšija Srba“, kaže on. Sa Srbima, kaže, živi u harmoniji. „Super se slažem s njima. Evo sad sam bio s njima. Družimo se, uvijek. Sve je kao i prije“, smije se on.

Hrvat oženio Srpkinju

Blaževićev sin oženio je Srpkinju, Željku Dobrijević. Ona kaže da međunacionalnih problema, nema. „Udala se za supruga katolika, a ja sam pravoslavka. Njegove sam običaje primila, a svojih se nisam odrekla. Poštujem njihove, a i oni moje. Tako da slavimo i dva Uskrsa i dva Božića, sve slavimo i to je jako lijepo“.

Većina banjalučkih Hrvata, ipak se još uv ijek nije vratila. Da bi se vratili, potrebno je da imaju obezbijeđen posao i egzistenciju. Ali barem međunacionalni odnosi više nisu problem.

Autor: Dejan Šajinović

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić