Karadžić zna stvari nepovoljne za međunarodnu zajednicu

S Kristijanom Švarc-Šilingom (Christian Schwarz-Schilling) razgovarala Sanja Blagojević:

DW: Šta očekujete od predstojećeg sudskog procesa Radovanu Karadžiću u Haškom tribunalu?

Švarc-Šiling: Očekujem da na vidjelo izađu informacije i dokumenta o događajima između 1992. i 1996. godine, u kojima je Radovan Karadžić učestvovao. Očekujem da se napiše nova optužnica. Tada će se pokazati da li će Karadžić izabrati isti put kao i Slobodan Milošević. Da li će odlučiti da se brani sam i izjasniti se da nije kriv ili će uzeti u obzir istinu i izjasniti se drugačije. To bi sve moralo da bude u okvirima pravnog sistema. Nadam se da proces neće dugo trajati kao što je bio slučaj sa Miloševićem, jer to nije bio srećan kraj.

Karadžić je već najavio da će se sam braniti i traži da se proces ne ubrzava. Da li vi očekujete od nekoga kao što je Karadžić da promijeni svoje mišljenje?

Htio sam samo da pobrojim mogućnosti koje postoje. Ono što ja lično očekujem jeste da će on od svega toga da napravi veliki šou. Pokušaće da proces ispolitizuje i time utiče na Republiku Srpsku i Srbiju. Očekujem da će on iznijeti svoje viđenje stvari i izbjeći da prizna šta se sve dogodilo i kakve su posljedice svega toga. Ali, ne verujem da će mu to uspjeti. Vjerujem da će se proces završiti u dogledno vrijeme i pravno potpuno čisto. Vjerovatno da su i sudije i tužioci u Tribunalu nešto naučili, a to je da optuženom ne treba davati toliku slobodu da on od svega napravi medijski spektakl.

Ne sumnjam u Holbrukovu izjavu, ali...

Karadžić je već prvog dana pokušao da napravi medijski spektakl. Pomenuo je bivšeg ambasadora SAD-a Ričarda Holbruka. Vi ste bili u Bosni i svjedok ste mnogih događaja. Da li je tačno to što Karadžić kaže?

To ne mogu da procjenim, ali vjerujem da on (Karadžić) zna neke stvari koje u svakom slučaju nisu baš povoljne za međunarodnu zajednicu. Ne mogu da se otmem utisku da je prekid vazdušnih napada NATO-a na položaje vojske Republike Srpske, da je sve to bilo u dogovoru sa njim. Ima vrlo čudnih stvari u vezi sa Srebrenicom, ali i za druge događaje. Vjerujem da će predstojeće suđenje biti od istorijskog značaja, ali naravno, mora se znati da li on govori istinu ili ne.

Da li mislite da Karadžić ima dokaze za ono što iznosi?

To ne mogu da kažem, ali mogu da pretpostavim da on, pošto je bio umiješan u događaje, ima da kaže neke nove stvari koje do sada nisu bile poznate.

Holbruk je već demantovao njegovu izjavu. Ukoliko bi se dokazalo da je Karadžić ipak govorio istinu, može li to da ima neke posljedice po Holbruka?

Ja ne namjeravam da sumnjam u ono što je Holbruk rekao. Tu postoje i mnoge druge stvari. Recimo očajnički pokušaji Holanđana da se vazdušnim napadima zaštiti Srebrenica koji su odbijeni od strane UN-a i NATO-a. I za to mora da postoje određeni razlozi. Ipak je to bila zona pod zaštitom Ujedinjenih nacija. Sve je to čudno. Zato bi bilo interesantno da se sada objasni, šta stoji iza svega toga. Vjerujem da Karadžić tu ima šta da kaže. Istovremeno, moram da kažem i to da Holbruk u tim događajima uopšte nije učestvovao jer nije bio predstavnik ni UN-a ni NATO-a.

I naredne generacije suočiće se sa zločinima

Kakav uticaj suđenje može da ima na region Balkana?

To je veliki korak za stabilizaciju čitavog regiona i za unapređenje mirovnog procesa i to na više načina. Za Bosnu je to značajno jer predstavlja dokaz da pravni sistem funkcioniše, da se od njega ne može pobjeći i da će na kraju svi odgovorni biti osuđeni. To je za Bosnu izuzetno važno i zbog toga što su ljudi tamo imali utisak da je međunarodna zajednica digla ruke od svega. Sa druge strane, za Srbiju je neophodno da se što prije suoči sa ratnim zločinima, kao što smo to i mi u Njemačkoj uradili poslije Drugog svetskog rata. To nije bilo lako, ali ipak se išlo naprijed. I to neće ići tako brzo. Stvari će se pokrenuti tek kada slijedeća generacija postavi pitanje roditeljima šta se u stvari dešavalo. Tako je bilo i u Njemačkoj. I mi smo prvo pustili saveznike da to rade umjesto nas na Nirnberškom procesu. Tek 60-ih i 70-ih godina, kada je tzv. generacija 68. stupila na scenu, tek tada je postalo jasno da je to njemački problem i da s tim treba mi da se suočimo. Zato je to važan korak koji može da dovede i do mira i Srbiji otvori perspektivu za bolju budućnost.