Kamo sa svinjama? | Politika | DW | 13.07.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Politika

Kamo sa svinjama?

Otkad su klaonice postale žarišta korone, mnogi mali stočari u Njemačkoj nemaju kome prodati tovljene svinje. Njihov broj raste, farmeri su na gubitku i ne znaju kako će se stvar riješiti.

Preko 1.500 zaraženih u najvećoj klaonici Europe – onoj tvrtke Tönnies na zapadu Njemačke – dovelo je do zatvaranja pogona za preradu mesa i uvođenja oštrih mjera protiv epidemije u dva okruga. Zbog očajnih uslova u kojima žive i rade zaposleni u klaonici, mahom došljaci iz Bugarske i Rumunjske, sada veliki problem ima i Florian Hollmann (28).

Točnije, Hollmann ima 400 problema – toliko je tovnih svinja spremno za klanje, ali sada ih nema kome isporučiti. Mladi stočar je tjedno prodavao 170 svinja Tönniesu. „Najteže je što stalno moram stvarati prostor za nove prasce. Ovi dani traže kreativnost", kaže nam Hollmann.

Plava i crvena boja

Uzgoj svinja ima precizan plan. Hollmann za svoju farmu u Enseu, mjestašcu na zapadu zemlje, otkupljuje prasce stare tri mjeseca i ima točno četiri mjeseca da ih ugoji do sto kilograma. Tovi ih tekućom mješavinom pšenice, ječma, soje, kukuruza i minerala. Onda ih transportira sedamdesetak kilometara do klaonice.

Veliki proizvođači poput Tönniesa ili Westfleischa tjedno zakolju i tranširaju milijun svinja. Meso brzo stiže u supermarkete u obliku šnicli, kobasica ili koljenica. 

Clemens Tönnies

Clemens Tönnies, jedna od najomraženijih osoba u Njemačkoj trenutno

„Svinje koje su zrele za klanje, ali ne mogu biti zaklane, stvaraju sve veći val", priča Hollmann. „I ja se pitam kada će nas taj val poklopiti. Kada će, dakle, naprosto biti previše svinja?"

Ovaj mladić je od dječačkih dana želio postati farmer, a prije godinu dana je preuzeo obiteljsko gospodarstvo sa stogodišnjom tradicijom. Sada se snašao koliko može – rasporedio je svinje u svoje četiri hale od kojih je svaka velika poput nogometnog terena. Plavom bojom je obilježio one koje su dovoljno utovljene, a crvenom one koje što prije valja zaklati.

Prije epidemije je Hollmann imao profit od dvadeset eura po svinji. Za sve koje je sada obilježio bojom, računa da će imati gubitak od dvadeset eura, jer će prekoračiti težinu koju klaonice traže. „Svi hoćemo jesti šnicle standardne veličine i zato svinja mora imati istu veličinu. Ako isporučim prevelike svinje, plaćen sam lošije."

Što sada?

Cijena svinjetine je posljednjih dana opala za četvrtinu. Hollmann već bilježi 10.000 eura gubitka. Svakog dana telefonira s kolegama, raspituje se što oni rade sa svinjama. „Što će dalje biti s Tönniesom, o tome znam koliko i svi drugi. Informiram se iz lokalnih novina."

Ovaj stočar će pokušati izvući pouke iz krize, da se više orijentira na zemljoradnju. Već sada proizvodi žito, kukuruz, šećernu repu i mrkvu. Ima postrojenje za bioplin koje opskrbljuje strujom 700 kućanstava te želi to proširiti.

Ideja je i surađivati s više klaonica, ali, kaže, to nije jednostavno. „Ranije smo u pokrajini Sjevernom Porajnju i Vestfaliji imali 20 ili 30 klaonica, sada mogu birati između tri ili četiri. Najveći problem je centralizacija koja se i dalje forsira."

Dodaje da politika mora stvoriti uvjete da i male klaonice prežive.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android