Kakva je sudbina manjina u Europi?

Danska manjina u sjevernonjemačkoj pokrajini Schleswig-Holstein, Baski u Francuskoj i Španjolskoj, Južnotirolci koji govore njemački u sjevernoj Italiji, Romi koji su podijeljeni po čitavom kontinentu ili Tatari na Krimu... Posvuda u Europi žive manjine. Ukupno je to više od 300 etničkih skupina i svaki sedmi građanin kontinenta govori regionalni ili manjinski jezik ili pripada jednoj takvoj nacionalnoj manjini.

Na Europskom kongresu manjina koji je održan od 8. do 11. svibnja 2014. u Harisleeu kraj Flensburga, susrelo se 200 predstavnika takozvanih "autohtonih manjina" iz oko 30 zemalja, kako bi zajednički s političarima i drugim uzvanicima raspravljali o budućnosti svojih zajednica koje su srasle sa Europom. Autohtone u ovom slučaju znači da se radi o povijesnim manjinama, to mogu biti manjine koje upoće nemaju vlastitu državu poput Baska u Španjolskoj i Francuskoj ili su to postale zbog pomicanja granice kao primjerice Belgijanci koji govore njemački.

Manjina ne znači manjina

Organizatori sustreta, Federacija udruga europskih nacionalnih zajednica osobito ističu razliku takvih manjina prema doseljenicima iz gospodarskih razloga. "Naravno da i takve manjine moraju imati mogućnost njegovati jezik i kulturu, ali tu postoji razlika", kaže Jan Diedrichsen, direktor FUEN-ovog glavnog ureda i pripadnik njemačke manjine u Danskoj. "To dakako ne znači da trebamo biti jedni protiv drugih, ali mi imamo različite potrebe. "

FUEN je organizirao susret zajedno sa Savezom njemačkih Sjevernošlezijaca, dakle njemačke manjine u Danskoj i Sydslesvigsk Foreninga, dakle Danaca u Njemačkoj. Njemačko dansko pogranično područje slovi kao uzor za miroljubivost i međusobno poštovanje.

Pogled usmjeren prema Ukrajini

Težište ovogodišnjeg kongresa je ove godine situacija u Ukrajini. To je zemlja u kojoj živi više od 20 nacionalnih manjina pa je tako i zemlja s najvećim brojem manjina u Europi. Prilikom sukoba na Krimu i na istoku Ukrajine se pokazalo koliko brzo se miran suživot može pretvoriti u mržnju i nasilje.

Kao jedan od govornika na kongresu trebao je biti Mustafa Džemilev, nekadašnji predsjedatelj Vijeća krimskih Tatara. Ali zbog eskalacije nasilja u njegovoj zemlji, Džemilev je morao otputovati na političke razgovore u Beč i Sjedinjene Američke Države.

Umjesto njega govor pred sudionicima konferencije održao je Ahmet Özay, njegov osobni savjetnik. U razgovoru za Deutsche Welle naglasio je kako se znatno pogoršao položaj njegove manjine otkada je Rusija preuzela kontrolu nad Krimom. Tako predstavnici Tatara dijelom više nisu mogli putovati u svoju domovinu ili su nakon povratka iz inozemstva bili zlostavljani.

I Džemilevu su Rusi zabranili dolazak na Krim. "Bez zakonske osnove, bez sudske presude, on kao 70-godišnjak više ne smije putovati u svoju domovinu", kaže Özay. Njemačka vlada u petak (09. 05.) očitovala se o slučaju i glasnogovornik Vlade Steffen Seibert je izrazio zabrinutost zbog ograničavanja kretanja Džemilevu. Pod ukrajinskim vodstvom, ističe Özay, na Krimu su različite manjine mirno uživale zajednički život i autonomiju, ali od aneksije Rusiji se klima promijenila."

"Ključna zaštita manjina"

Predstavnici različitih etničkih skupina nisu samo raspravljali o Ukrajini, već su razmijenili i iskustva svog političkog djelovanja. "Čvrsto smo uvjereni da će Europska unija udovoljiti svojim obavezama, kada je riječ o jezičnoj različitosti i manjinama," rekao je Jan Diedrichsen. "I upravo zato smo se sastali i podnijeli 16 pravnih prijedloga s kojima EU može djelovati."

Diedrichs smatra kako je budućnost Europe usko povezana sa zaštitom manjina. Tamo gdje se ne poštuju manjine često dolazi do sukoba. Kao pozitivan primjer naveo je južni Tirol. "Tamo je osiguran teritorijalni integritet Italije, ali Južnotirolcima koji govore njemački i ladino uživaju opsežna prava autonomnosti."