Kako su DDR i Poljska špijunirale jedna drugu
13. mart 2021
Odnose između Narodne Republike Poljske i DDR-a poljski novinari su sve do kraja komunističke diktature 1989. godine nazivali "nametnutim prijateljstvom". Dok su državna i stranačka rukovodstva slavila harmoničnost u odnosima, Istočni Berlin i Varšava gajili su iza kulisa duboko nepovjerenje.
Mnogi Poljaci su na svoje susjede na zapadnoj strani Odre gledali kao na potencijalno opasne "crvene Pruse". S druge strane, mnogi istočni Nijemci su poljske komuniste smatrali nepouzdanim saveznicima, koji su svojim liberalnim reformama ugrozili postojanje komunističkog tabora.
Međutim, kontakti između organa sigurnosti obje države dugo su se smatrali izuzetkom od ovog pravila. Zajednički neprijatelj na Zapadu učinio je saradnju tajnih službi neophodnom. Tako se po dosadašnjim saznanjima gledalo na ove odnose.
Novo prekopavanje arhiva, pokazuje drugačiju sliku: nepovjerenje i konkurencija, koji su se uvijek osjećali između DDR-a i Poljske - na političkom i društvenom nivou - bili su još očitiji u oblasti špijunaže i vođenja istraga.
- pročitajte i ovo: Kraj istočnonjemačkom prisluškivanju: "Moj dosje pripada meni!"
Istoričari razbijaju mitove
U svojoj knjizi pod nazivom "O prijateljstvu koje nije postojalo - Ministarstvo državne sigurnosti DDR-a i poljsko Ministarstvo unutrašnjih poslova 1974-1990" * poljski politikolog Tytus Jaskułowski raščistio je mitove koji su se nastavili provlačiti kroz istorijske rasprave dugo nakon pada željezne zavjese i promjena 1989/90.
"Tajna policija DDR-a - Stasi (Štazi) važila je kao moćna institucija s ogromnim operativno-obavještajnim mogućnostima. Ona se mogla infiltrirati i uticati na važne segmente života u Poljskoj. S druge strane, poljsko Ministarstvo unutrašnjih poslova smatralo se slabim i nedoraslim istočnonjemačkom Ministarstvu državne sigurnosti. Pa ipak se saradnja između ove dvije institucije smatrala relativno harmoničnom ", objašnjava za DW istraživač-asistent na Institutu za nacionalno sjećanje (IPN) u Ščećinu i profesor na univerzitetu u Zieloni Góra Jaskułowski. "To je međutim mit koji je opovrgnut novim dokumentima iz arhiva."
- pročitajte i ovo: Tko se (još uvijek) boji tajne policije DDR-a?
Solidarność i strah od ovog pokreta
Prekretnica u odnosima između istočnonjemačkog Stasija (Štazija) i poljskog Ministarstva unutrašnjih poslova bio je talas štrajkova na poljskoj obali Baltika u ljeto 1980. godine, koji je doveo do formiranja sindikata "Solidarność" (Solidarnost). Rukovodstvo Istočnog Berlina doživljavalo je događaje u Poljskoj kao egzistencijalnu prijetnju njihovoj moći - i prijetnju čitavom Istočnom (Varšavskom) bloku.
Pokušaji poljskog komunističkog rukovodstva da nađe kompromis sa pokretom Solidarność uspaničili su DDR-ovog ministra za državnu sigurnost Ericha Mielkea i njegove ljude. Političari DDR-a otvoreno su optužili poljske „drugove" za slabo vođenje zemlje i popustljivost prema "neprijateljima socijalizma".
Kad prijatelj postaje neprijatelj
U skladu s tim, uvođenje ratnog stanja u Poljskoj 13. decembra 1981. u Istočnom Berlinu primljeno je s olakšanjem. Ali istočnonjemački drugovi nisu smatrali da je kriza u susjednoj zemlji riješena. Već 14. decembra 1981. ministar Mielke izdao je niz naredbi koje sadrže ofanzivne korake protiv Poljske.
Naredba pod kodnim nazivom "Osvještenje" svrstala je Poljsku u isti rang sa Zapadnom Njemačkom (BRD) i drugim zapadnim zemljama. Narodna Republika Poljska proglašena je "područjem operativnog djelovanja"- a time i neprijateljem, piše Jaskułowski.
U potrazi za špijunom
Kratko prije toga, u ambasadi DDR-a u poljskoj prijestonici osnovana je "Operativna grupa Varšava" (OGV), sastavljena od zaposlenih Ministarstva za državnu sigurnost DDR-a. Ona je imala zadatak ne samo da spriječi bijeg građana DDR-a, već i da špijunira Poljsku.
Od štrajka u avgustu 1981. godine, Stasi je očajnički tražio doušnike koji bi mogli izvještavati o događajima istočno od Odre. Neposredno nakon pada Zida, pretpostavljalo se da je istočnonjemačka tajna služba imala najmanje 1.500 "nezvanično zaposlenih" saradnika u Poljskoj. Ovaj broj je u međuvremenu smanjen na 200. Jaskułowski govori o stotinjak informanata, od kojih je samo desetak agenata bilo u stanju izvršavati složene zadatke, poput prodiranja u krugove pokreta Solidarność.
- pročitajte i ovo: 40 godina Solidarnosti – priča o padu komunizma
Poljskoj nedostajalo sve
Jaskułowski ukazuje na rastuću aroganciju s kojom su Mielke i njegovi ljudi održavali kontakt sa svojim poljskim partnerima nakon 1980. Oni su ojačali konzervativne snage u aparatu vladajuće Komunističke partije i nisu skrivali svoju odbojnost prema „liberalnim drugovima" bratske države Poljske.
Poljska strana, koja je zbog duboke ekonomske krize u zemlji stalno morala moliti za usluge i pomoć, nije mogla učiniti ništa protiv toga. Predstavnici poljskog Ministarstva unutrašnjih poslova tražili su od svojih istočnonjemačkih kolega ne samo isporuku pendreka, gumenih palica i zaštitnih štitova, već i obuću, čarape i topli donji veš. U to je vrijeme u poljskim trgovinama nedostajalo svega.
Osveta
Vrijeme osvete za poniženja pretrpljena od Stasija došlo je nakon demokratskih promjena. Izbjeglice iz DDR-a, koje su prešle poljsku granicu u ljeto 1989. godine kako bi došle do ambasade Zapadne Njemačke u Varšvi, poljski graničari su propustili uprkos važećim sporazumima o deportaciji, odnosno prisilnom vraćanju u DDR.
Protesti iz Istočnog Berlina nisu nailazili na odjek u Varšavi. Početkom 1990. godine, kada je Mielke već bio iza rešetaka i čekao na suđenje, general Czesław Kiszczak, koji je još bio poljski ministar unutrašnjih poslova, poslao je čestitke Michaelu Diestelu - novom ministru unutrašnjih poslova DDR-a, inače predstavniku opozicije DDR-a – koji se sada našao na čelu novoosnovane „Službe za nacionalnu sigurnost", koja je zamijenila Stasi.
Špijuniranje prijatelja?
Sada je tajna policija Stasi, koji je do tada personalno, finansijski i logistički uvijek bila bolje opremljena od Tajne službe Poljske "izgubila sve što se moglo izgubiti". "Zbog svoje ideološke zatucanosti, ljudi iz Ministarstva državne sigurnosti DDR-a - za razliku od poljskih kolega – nisu više bili u stanju razumjeti svijet i novu realnost", objašnjava istraživač Stasija Jaskułowski.
Iako su njemačko-poljski odnosi procvjetali nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke 1990. godine, tajne službe obje zemlje ostale su sumnjičave jedni prema drugim.
Čak je jedan poljski oficir 1993. osuđen na kaznu zatvora zbog špijunaže u korist Njemačke. Također se navodi da je bilo i protjerivanja njemačkih diplomata kojima se pripisivala aktivnost u okviru tajnih službi.
"Špijuniranje prijatelja nije dozvoljeno", rekla je kancelarka Angela Merkel na vrhuncu skandala u vezi sa prisluškivanjem od strane SAD 2013.godine. Jaskułowski realnijom smatra izreku: "Špijunaža među prijateljima politički se tolerira. To je tako oduvijek bilo i ostalo."