Kako stvoriti „čiste“ tajne službe? | Politika | DW | 08.12.2017
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Politika

Kako stvoriti „čiste“ tajne službe?

Predsjednik povjerenstva Bundestaga za tajne službe na kraju mandata na tom položaju misli da se dojam o tim službama popravio, ali grešaka još ima. I još uvijek ih „pokriva“ sam državni vrh.

I naslov i organizator tribine sa sada tek još tehničkim predsjednikom povjerenstva njemačkog parlamenta za tajne službe, kršćanskim demokratom Clemensom Binningerom je svojevrsna provokacija: organizator je Društvo Roberta Havemanna, nazvano po žrtvi progona istočnonjemačke tajne policije Stasi. A i naslov tribine o današnjim njemačkim tajnim službama je glasio: „Što će ostati? Državna sigurnost i budućnost (tajnih) službi".

Na kraju svog mandata, on smatra da se u tom razdoblju barem rad u dvije njemačke tajne službe barem tehnički popravio.  Savezna obavještajna služba (Bundesnachrichtendienst, BND) i Savezni ured za zaštitu ustavnog poretka (Bundesamt für Verfassungsschutz, BfV) su dobili više novca i bolju opremu, ali još se moraju pomučiti da steknu i bolji ugled.

Povijesno saslušanje: po prvi puta je sjednica Povjerenstva bila otvorena i za javnost kada su govorila sva tri šefa, Službe za zaštitu ustavnog poretka, BND-a i MAD-a, vojne protuobavještanje službe.

Povijesno saslušanje: po prvi puta je sjednica Povjerenstva bila otvorena i za javnost kada su govorila sva tri šefa, Službe za zaštitu ustavnog poretka, BND-a i MAD-a, vojne protuobavještanje službe.

Jer po njegovom mišljenju, protekli mandat je prije svega obilježio skandal oko pitanja, koliko su tajne službe i same bile upletene u zločine neonacističke terorističke skupine NSU. U tom primjeru on povlači bilancu i na rad parlamentarnog povjerenstva: „Prije je iz čistog refleksa sve bilo tajno, što god da pitamo". Vodila se prava bitka za svaki komad papira, jer niti povjerenstvo nije imalo nikoga tko bi se čitavo vrijeme bavio time. Sada imaju posebnog povjerenika, a ubrzo će to biti čitav štab sa oko dvadesetak ljudi.

Doušnici su bili „hrpa kriminalaca"

Binninger je bio i na čelu istražnog povjerenstva za djelovanje ekstremno desnog NSU i ne može biti zadovoljan postignutim. Tu se vidjelo kako tajne službe previše žive svoj vlastiti život gdje su se uvijek iznova krile iza fraze o „zaštiti izvora". „Ali ako neki izvor dođe previše blizu zločina, onda niti zaštita izvora ne može više biti apsolutna", misli ovaj političar.

Upravo među neonacistima tumara „hrpimice više ili manje kriminalnih doušnika" među kojima su i pravomoćno osuđeni zbog teških zločina. Služba za zaštitu ustavnog poretka je obećala da će se oprostiti od takvih osoba da im one budu doušnici. Ali da li će na taj način ta tajna služba, formalno podređena Ministarstvu unutrašnjih poslova doista i postati transparentnija, to iskreno sumnja drugi sudionik tribine, berlinski političar stranke zelenih Wolfgang Wieland. On tu vidi dvije „svete krave" iza kojih će se tajne službe uvijek kriti: jedna je ta zaštita „izvora", odnosno doušnika, a drugo su „povjerljivi podaci" koje su došli iz neke strane tajne službe.

I službe „pjevaju" samo ako su stisnute

Clemens Binninger

Clemens Binninger

U kojim razmjerima su tajne službe spremne kriti svoje rabote od baš svakog civilnog i političkog nadzora najbolje dokazuje „akcija konfeti", kako je nazvano masovno uništavanje spisa u Službi za zaštitu ustavnog poretka. To se dogodilo samo sedam dana nakon što je skupina NSU sama sebe otkrila, a i oni dokumenti koji su rekonstruirani i predočeni prvom povjerenstvu koje se bavilo tim slučajem su otkriveni samo zato jer je služba „bila tako stisnuta uz zid" da je morala udovoljiti zahtjevu.

Dva političara, makar različitih mišljenja o postignutom, ipak su složna da imaju izuzetnu važnu zadaću borbe protiv terorizma svake vrste. Njima bi pomoglo, a tu se i same moraju potruditi, da se o njima ima i bolje mišljenje u javnosti, a ne „da ih se sjetimo tek ako nešto krene po zlu". Tome je pridonijelo i saslušanje predsjednika tajne službe ovog listopada koje je po prvi puta bilo otvoreno za javnost.

Političar zelenih smatra kako se te službe teško mogu odviknuti da žive „vlastiti život". Tu je pak drugi skandal proteklog mandata: otkriće – i to preko dokumenata objavljenih na internetu – kako je američka tajna služba NSA naveliko prisluškivala i njemačke državljane, čak i dužnosnike, a da je njemačka služba BND to barem znala, ako im nije i aktivno pomagala. Kako se to dogodilo, to svakako spada u odgovornost i onoga tko je zadužen za sadržajni nadzor njihovog rada. A to je, podsjeća Wieland, njemačka kancelarka Angela Merkel.

Preporuka redakcije