Kako se Danska bori protiv bacanja hrane

„Hrana je ljubav. Kada je bacamo, bacamo ljubav“, kaže Selina Jul, pasionirana aktivistkinja iz Danske. Rad njene nevladine organizacije Stop Spild Af Mad (Stop bacanju hrane) doprinio je da mala evropska zemlja načini korak od sedam milja: u posljednjih šest godina je količina propalih i bačenih namirnica smanjena za četvrtinu.

Sve više danskih supermarketa je u svojim stalažama i frižiderima izdvojilo police gdje se po nižoj cijeni može naći roba čiji rok trajanja ubrzo ističe, grbavi krastavci ili kvrgave šargarepe – dakle sve ono što se ne smatra robom prve klase. Aplikacija za pametne telefone Too God To Go prenosi u kojim je restoranima ili pekarama pred kraj radnog vremena ostalo hrane, koja bi inače završila u smeću. Ako ste u blizini, svratite, i ponesete obrok po nižoj cijeni.

„Smeće nije uvek smeće“

Nekada se traćenje hrane može izbeći i pogledom u sopstveni zamrzivač. Selina Jul poziva ljude da izbjegnu takozvane neidentifikovane zamrznute objekte. Za njih koristi engleski akronim UFO (Unindentified Frozen Object), izvorno nastao da opiše navodne leteće tanjire i vanzemaljske svemirske brodove (Unindentified Flying Object). „Svaki drugi Danac imao je UFO u svom zamrzivaču. Zato smo pokrenuli kampanju kako bi potrošači makar jednom mjesečno zavirili u zamrzivač i jeli UFO.“

To su tek neke od mjera kojima se u Danskoj bore protiv bacanja hrane. Ova zemlja sa 5,7 miliona stanovnika ima više takvih inicijativa nego bilo koja druga evropska država. Zemljaci za veći dio uspjeha na ovom polju imaju da zahvale Selini Jul i njenog organizaciji. Ona je zaista postala nešto poput nacionalne ikone. Ove godine je dobila nagradu koja se dodjeljuje najuticajnijim ženama u oblasti ekonomije, a pre dve godine je čak bila proglašena Dankinjom godine.

Opasana zelenom keceljom i naoružana ljubavlju prema hrani, Jul je oduševila milione ljudi. „To je inicijativa odozdo“, kaže ona za DW. „Mi smo pokrenuli ljude, oni su onda pokrenuli industriju i lance supermarketa, kantine i restorane. To je kao spirala, raste i raste.“ Jul bi voljela da inicijativa pređe granice Danske i da ostvari svoj san: da briga za namirnice donese mir u svijetu. „Kada se radi o bacanju namirnica, ljudi mogu da se saglase bez obzira da li su bogati ili siromašni, ljevičari ili desničari i bez obzira koje su boje kože, nacije ili vjere.“

Bacanje hrane je pogubno i po životnu sredinu. Jer poljoprivreda je odgovorna za gotovo četvrtinu emisije štetnih gasova, zauzima više od trećine plodnih površina i troši 70 odsto korisne vode. Bacanje namirnica izaziva ekonomsku štetu od 850 milijardi evra godišnje i povećava emisiju štetnih gasova za osam odsto, procjenjuje Agencija za hranu UN. Ukoliko se nešto drastično ne promijeni u odnosu prema namirnicama, postaće još gore. Jer očekuje se da do polovine ovog vijeka svjetska populacija poraste na 9,6 milijardi ljudi. „Smeće nije uvijek smeće. Njegovo smanjenje je ključ za preživljavanje ljudske civilizacije“, kaže o tome Selina Jul.

„Koalicija“ za hranu

„Jednostavno nema razloga da toliko hrane propada“, saglasan je i Endrju Stir, predsjednik Svjetskog instituta za resurse, istraživačke organizacije koja se bavi održivom upotrebom resursa i aktivna je u više od 50 zemalja. „Trenutno je proizvođači hrane ponašaju rasipnički“, navodi Stir za DW. On i saradnici napravili su kriterije po kojima mjere bespotrebno bacanje namirnica i sada tvrde: sve što može da se statistički izmjeri, može i da se bolje organizuje. „Na tački smo na kojoj je problem izduvnih gasova bio prije deset godina. Moramo da radimo sistematski kako bismo imali uspjeha u smanjenju bacanja namirnica.“

Svjetski institut za resurse je uspio da u svoje ideje ubijedi značajne institucije. Jedan od partnera je recimo Forum potrošačkih dobara, udruženje 400 najvećih trgovaca životnim namirnicama iz 70 zemalja. Oni godišnje prodaju robe u ukupnoj vrijednosti od 2,5 biliona evra. Svjetsko udruženje poljoprivrednika i brojne svjetske vlade stoje takođe iza održivih ciljeva Ujedinjenih nacija kojima je predviđeno da se bacanje hrane prepolovi.

Naravno, i zvanični Kopenhagen je u ovoj „koaliciji“. „Bacanje nas sve čini siromašnijim“, kaže šef diplomatije Kristijan Jensen. U „zelenoj Kraljevini“ Danskoj je, osim životne sredine, pitanje hrane odavno shvaćeno i kao pitanje novčanika. Racionalno korišćenje hrane štedi novac. U septembru će država pokrenuti fond čiji je jedini zadatak da finansijski podrži projekte, kojima se suzbija bacanje hrane. Godišnje će u to biti uloženo pet miliona danskih kruna – oko 670.000 evra.