Kako preurediti rodnu kuću Adolfa Hitlera? | Panorama | DW | 03.07.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Panorama

Kako preurediti rodnu kuću Adolfa Hitlera?

Dugo se razmišljalo što učiniti s rodnom kućom nacističkog diktatora u Braunauu na Innu. Neki su je željeli i srušiti, ali i arhitektima je velik izazov, kako istovremeno i zadržati - i zataškati prošlost.

"Naravno da se čovjek prvo pita, ne bi li bilo važnije tamo stvoriti mjesto sjećanja", kaže arhitekt Stefan Marte čiji je ured Marte.Marte i pobijedio na natječaju za preuređenje rodne kuće Adolfa Hitlera u austrijskom Braunauu na Innu. "To je tužna činjenica da je tu Adolf Hitler došao na svijet, ali s druge strane, to je tek kuća u kojoj se rodio", misli arhitekt. A ta kuća nedaleko pred nekadašnjim gradskim zidinama austrijskog gradića je tamo stajala i mnogo prije Hitlera, makar ima i dugu povijest što se s njom događalo nakon toga.

U kući sa službenom adresom u ulici Salzburger Vorstadt je u dvije zgrade u 17. stoljeću bila smještena krčma pivnice. Kasnije su zgrade spojene i izgrađena je zgrada sa stanovima za iznajmljivanje.

Mnogo godina kasnije, koncem 19. stoljeća je u jedan od tih stanova uselio austrijski državni službenik sa svojom ženom. 20. travnja 1889. im je tamo došlo treće od ukupno šestero djece i zbog tog djeteta se još uvijek vode žive rasprave o toj kući. Jer novopridošlicu u obitelji Hitler su nazvali Adolf - a tko je on i za kakve zločine i patnje je odgovoran, to zna svatko.

Österreich Hitler-Haus in Braunau (picture-alliance/dpa/M. Röder)

Sadašnji izgled rodne kuće Adolfa Hitlera

Muzej, škola, radionica za invalide...

U doba nacizma i kad je Austrija pripojena Reichu je Hitlerova stranka NSDAP tamo u čast "Führera" uredila "kulturni" centar, s galerijom i bibliotekom s knjigama po ukusu nacista. Već oni su i arhitektonski promijenili tu kuću, postavili su veće prozore kako bi izgledala otmjenije - pa ne može vođa biti rođen u jeftinoj seoskoj krčmi.

Nakon rata su tamo došli Amerikanci i tu otvorili spomen-kuću o nacističkim zločinima, ali to je kratko trajalo jer Braunau doista nije središte svijeta pa nitko nije ni dolazio. Onda je tamo došla knjižara, pa škola i na koncu je više od 30 godina tamo bila radionica za osobe s invaliditetom. No zgrada je propadala, nije bilo novca za nužnu obnovu tako da su već iz građevinske sigurnosti odatle otišli 2011.

Od tada kuća stoji prazna i vodi se živa diskusija, što s njom: vlasniku je bilo svejedno i želio ju je iznajmiti bilo kome - bio on politički lijevo ili desno. Javili su se i neki Rusi koji su htjeli kupiti kuću - da bi je sravnili sa zemljom, što pak grad nije htio dozvoliti jer je zgrada spomenik kulture.

Adolf Hitler / Klassenfoto Linz 1900/01 (picture-alliance/akg-images)

"Hitlerov grad" u Austriji s monumentalnim zgradama u znak sjećanja na vođu uopće nije trebao biti Braunau - nego Linz. Onaj mrzovoljni mladac s velikim ušima sasvim desno u gornjem redu: to je budući Führer u školi u Linzu 1900.

Opet policijska postaja

Tek 2017. je vladi Austrije dojadilo to natezanje pa je uz nadoknadu kuću oduzela vlasniku. Namijenila joj je i novu zadaću: bit će okružno zapovjedništvo policije Braunaua - i čini se da je to nekakva praksa s Hitlerovim nekretninama. Jer i njegov veliki građanski stan na Prinzregentenplatzu u Münchenu je već odavno policijska postaja već i kao podsjetnik kako današnja policija nema veze s policijskom državom kakvu su stvarali nacisti.

Bilo kako bilo, kuću je hitno trebalo popraviti i sanirati i tako je austrijskom Ministarstvu unutarnjih poslova bio zadatak raspisati javni natječaj za uređenje. Žiri je bio veoma zadovoljan jednostavnošću koju je predložio arhitektonski ured Marte.Marte i tako je posao došao do njih: "Kao arhitekt se u takav projekt upuštate sa što manjim opterećenjem i čak s određenom dozom naivnosti", objašnjava nam Stefan Marte. "Postoje odrednice i razmišljate kako da ih realizirate. Apstrahirate i promatrate postojeću arhitekturu, same zgrade i razmišljate kako da to poboljšate. Postoji dragocjena povijesna supstanca, tu su rješenja koja su i tipična za ovaj kraj, a tu je i veliko zemljište na kojem ćemo nadograditi nove zgrade."

Illustration Geburtshaus von Adolf Hitler in Braunau am Inn in Österreich (picture-alliance/AP Photo/Marte.Marte Architekten)

I stražnja strana zgrade će biti produžena kako bi se ispunili funkcionalni zahtjevi policijske postaje

Zadaća: ukloniti sjećanje

Jer gradić Braunau ni prije nije htio "turiste" koji bi dolazili pred rodnu kuću svog "Führera", a još bi bilo gore da hodočaste pred kućom koja je sad policijska postaja. Zato je i odrednica natječaja bila "vanjska preinaka postojeće zgrade kako bi bilo uklonjeno sjećanje na doba nacizma", a još je jasnije bilo rečeno kako se rješenjem mora "spriječiti njega, promicanje ili širenje nacističke ideologije ili zagovaranje misli nacionalsocijalizma".

Naravno da neonacistima nema smisla uopće objašnjavati kako ta kuća u Braunauu doduše jest rodna kuća, ali zapravo je beznačajna epizoda u Hitlerovom životu koje se nije mogao ni sjetiti: imao je samo tri godine kad su otišli od tamo u Linz - grad koji je mnogo više označio njegov život i buduću karijeru. Mnogo je takvih arhitektonskih tragova nacizma - bio to već spomenuti stan u Münchenu, vila na Obersalzbergu, golemi prostor za stranačke mitinge u Nürnbergu - čak i Olimpijski stadion u Berlinu ima bremenitu prošlost. Što s tim? Srušiti? Zadržati kao upozorenje budućim naraštajima?

Kongresshalle auf dem ehemaligen Reichsparteitagsgelände in Nürnberg (picture-alliance/Daniel Karmann)

Mnogo je takvih nacističkih arhitektonskih "ostataka" s kojima se ne zna, što bi se počelo: u bivšem poligonu nacističke stranke u Nürnbergu jest muzej njihovih zločina - ali to je bilo toliko golemo područje da je i jedva trećina koja je ostala već možda čak previše.

Rušenjem zgrade se neće srušiti mit

"Pokušaj zatrti prošlost poznajemo iz arheologije, kao Damnatio memoriae i u starom Egiptu i Rimskom carstvu je mnoštvo devastiranih spomenika velikanima koji su njegovim nasljednicima bili nepoželjni", kaže nam bečki povjesničar Marcello La Speranza koji je objavio i knjigu o takvom opasnom arhitektonskom nasljeđu nacista. "Radi se o tome uništiti sva svjedočanstva postojanja i time obrisati jedan dio smisla prošlosti", kaže povjesničar. Ali se čak i u tim razdobljima pokazalo kako je upravo nemoguće posve obrisati prošlost.

On vjeruje kako je redovito bolje takvim zgradama onda dati sadržaj koji će prikazati i počinjene zločine jer čak i da se potpuno sruši, neće biti srušen mit kako je "tamo bila" Hitlerova kuća. Tu se slaže i arhitekt Stefan Marte: on misli kako se u takvim slučajevima mora naći rješenje od slučaja do slučaja. "Nema sumnje, za ovu kuću je bilo i drugih mogućnosti. Na primjer da je se zadrži kao dio povijesti i onako kako su je ostavili nacisti. Ali na koncu, ne postoji samo jedno ispravno rješenje."

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android