Kako postati njemački kancelar?

Sjedim u sobi i slušam njemačku himnu. Osjećam se uzvišeno. Pred prozorom na rasvjetnim stupovima okačeni predizborni plakati. Dominiraju oni sa likovima kandidata za budućeg kancelara - demokršćanke Angele Merkel i socijaldemokrate Franka-Waltera Steinmeiera. Gledam u njih i pitam se: a što je potrebno da se i moj portret pojavi na takvom jednom plakatu?

Osamnaestu sam odavno navršio, i time ispunio prvi uvijet: punoljetnost. Dapače: sa svojih 47 godina imam još "lufta": do sada najmlađi kancelar bila je prije četiri godine Angela Merkel s tada 51. godinom. Ali već na sljedećoj prepreci padam: nemam njemačko državljanstvo. Dakle ništa od kandidature.

Dug put do vrha

Ali ja se ne predajem tako lako. Počinjem kovati planove, smišljam svoj juriš na kancelarski ured u Berlinu. Dakle, moram uzeti njemačko državljanstvo. Potom moram uvjeriti većinu zastupnika u saveznom parlamentu, Bundestagu da me izaberu za šefa Vlade.

U Njemačkoj kancelara ne biraju direktno birači, već ga izglasavaju poslanici saveznog parlamenta, Bundestaga. U zemlji vlada sistem stranačke demokracije, stranke faktički imaju monopol na donošenje političkih odluka. Partijska knjižica je ulaznica bez koje se ne može do funkcije kancelara. Dakle sljedeći korak: učlanjenje u neku od velikih stranaka.

Stranke odlučuju o svemu

U stranci se moram popeti visoko na hijerarhijskoj ljestvici, potom uvjeriti predsjedništvo da sam ja pravi kandidat. Onda idemo na stranački kongres, koji odobrava moju kandidaturu i moj izborni program. Stranka plaća i moju predizbornu kampanju, plakate, TV-spotove, nastupe u dvoranama širom zemlje. Prava sitnica. Olakotna okolnost: da bih postao kancelar uopće ne moram biti član parlamenta.

Moja mašta više nema granica. Već se vidim u nizu njemačkih kancelara, od Konrada Adenauera do Angele Merkel. I već se čujem kako s lijevom rukom na tekstu ustava, i s polusavijenom desnom u zraku pred predsjednikom i parlamentom izgovaram zakletvu: "Kunem se da ću svom snagom raditi za dobrobit njemačkog naroda, u njegovu korist te ga braniti od šteta. Kunem se da ću poštivati ustav i zakone zemlje, odgovorno izvršavati obaveze i zalagati se za pravednost naspram svih ljudi."

I stojim pred prozorom svog kancelarskog ureda, gledam gore desno u svijetlu budućnost, i glavom mi odzvanja pjesma nezaboravnih Indexa: Da sam ja netko...

Autor: Zoran Arbutina

Odg. urednik: Zorica Ilić