Kako odbraniti Stanišića i Simatovića? | Politika | DW | 28.06.2019
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Politika

Kako odbraniti Stanišića i Simatovića?

Suđenje Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću nastavlja se iznošenjem odbrane. Osnovna teza: za zločine policijskih i paravojnih formacija u BiH i Hrvatskoj nisu odgovorni oni, već drugi visoki funkcioneri MUP-a Srbije.

Prvim sjednicama ovog dijela procesa, u kojem odbrana ima glavnu riječ, prisutan je samo jedan optuženi – Franko Simatović-Frenki. Drugog – Jovice Stanišića, nema u sudnici Mehanizma za međunarodne krivične sudove (MMKS) i za njegovo odsustvo predsjedavajući vijeću, sudija Barton Hol, nije dao objašnjenje.

Prema ranijim dokumentima, Stanišiću je zbog bolesti odobren boravak na privremenoj slobodi već nakon prvih zasjedanja ponovljenog suđenja u ljeto 2017. godine. Pošto se nije pojavljivao na sudskim zasjedanjima može se samo pretpostavti da je ta odluka i dalje na snazi.

„Trojanski konj tužilaštva"

Podsjetimo, prvo suđenje počelo je 2009. i završeno 30. maja 2013. izricanjem oslobađajuće presude obojici optuženih. Tu presudu je 2015. poništilo Žalbeno vijeće i naložilo novo suđenje, koje je počelo 13. juna 2017. Pošto su tužioci završili ponovljeni dokazni postupak, zastupnici odbrane dvojice optuženih su upravo počeli izvođenje svojih dokaza.

Zastupnik Stanišićeve odbrane Vejn Džordaš iskoristio je pravo na uvodnu riječ. Rekao je da će izvođenje dokaza zasnivati na pobijanju komandne uloge Stanišića nad policijskim i paravojnim jedinicama raspoređenim u vrijeme rata u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, kako se tvrdi u optužnici. Džordaš kaže da će opovrgnuti sve te navode, jer su bez ijednog materijalnog dokaza, samo su retoričke optužbe, konstrukcija koja je kao trojanski konj ponuđena članovima vijeća da ih uvjeri kako nije potrebno ispitivati činjenice u detaljima.

Svjedoci koje će izvesti potvrdiće da su pomenute jedinice bile pod komandom Službe javne bezbjednosti Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Srbije i njenog tadašnjeg načelnika Radovana Stojičića Badže, koji je ubijen 1996. usred Beograda.

„Humanitarna akcija"

„Badža je bio odgovoran za učešće jedinica MUP-a Srbije u operacijama u BiH i Hrvatskoj, Obrad Stevanović je bio operativni komandant i direktno podređen Badži, koji je polagao račune ministru unutrašnjih poslova Zoranu Sokoloviću", rekao je Džordaš u uvodnoj riječi tvrdeći da Državna bezbjednost Srbije, kao ni Stanišić kao njen šef, nisu osnovali ni Škorpione, ni Arkanove Tigrove, niti ijednu od ostalih paramilitarnih formacija, kao i da je njegov i Simatovićev boravak u Kninskoj krajini bio samo u funkciji zaštite ugrožene srpske manjine i obučavanja policijskih snaga za samoodbranu srpskih sela, a ne formiranja jedinica za etničko čišćenje nesrpskog stanovništva.

Jovica Stanišić

Jovica Stanišić

Stanišić je, prema tezama odbrane, u ratnim operacijama učestvovao jedan jedini put – 1994. u Cazinskoj krajini, u operaciji „Pauk", kad je s jednom ad hok organizovanom jedinicom pomagao Fikretu Abdiću u sukobu s Petim korpusom Armije BiH. Međutim, prema Džordaševoj tvrdnji, to je bila humanitarna akcija: Stanišić je spasavao porodice i djecu pripadnika Abdićevih snaga, koji su mogli biti žrtve sukoba.

Koliko će ko izvesti svjedoka?

Da bi dokazali te i druge svoje teze, advokati odbrane izvešće 19 svjedoka koje će ispitati u sudnici, a još dvojica će dati pisane izjave. Kuriozitet je da je kao svjedok u Stanišićevoj odbrani najavljen i bivši ambasador Velike Britanije u Beogradu Ajvor Roberts, koji će o Stanišiću govoriti kao o „aktivnom učesniku mirovnih napora srpskih vlasti".

Advokati drugog optuženog Franka Simatovića nisu iskoristila pravo na uvodnu riječ, ali će, prema onome što su rekli na zasjedanju uoči početka dokaznog postupka, njihovi argumenti biti slični, ako ne i isti. Simatović će se „braniti alibijem", to jest opovrgavanjem tvrdnji tužbe da je bio prisutan osnivanju i obuci policijskih i paramilitarnih formacija, kao i da je učestvovao kao komandant u njihovim operacijama.

Međutim, kad je u aprilu ove godine, pošto je završen dokazni postupak tužilaca, Simatović, koristeći se propisom koji mu daje pravo na to, zatražio da bude oslobođen, pošto njegova krivica nije dokazana ni po jednoj tački optužnice, predsjedavajući sudija Barton Hol rekao je da je Tužilaštvo izvelo dovoljno dokaza za nastavak suđenja. To se prije svega odnosi na dokaze o postojanju udruženog zločinačkog poduhvata u cilju trajnog i nasilnog uklanjanja nesrpskog stanovništva s velikih dijelova teritorija BiH i Hrvatske.

„Tome je Simatović dao značajan doprinos, jer su pod njegovim nadzorom u više logora obučavane i naoružavane jedinice koje su počinile zločine navedene u optužnici. Po dokazima i svedocima, Arkanovu gardu i Škorpione kontrolisala je SDB Srbije i to preko Simatovića", rekao je sudija Hol.

Prema tome, njegovi advokati morali su da pripreme argumente za odbranu u dokaznom postupku, koji je upravo počeo. Izvešće 24 svjedoka „uživo" i pisane izjave još trojice. Svjedočiće i sâm optuženi. Za njegovo ispitivanje odbrana je zatražila 12 sati.

Franko Simatović

Franko Simatović

Advokati Jovice Stanišića nisu iskoristili pravo da na polovini suđenja zatraže oslobađanje od optužbi za zločine u Hrvatskoj i BiH u periodu 1991-95. godine, ali su prvi počeli izvođenje dokaza u njegovu odbranu. Ove sedmice su ispitali neke od četiri svjedoka koje su najavili pod pseudonimima RJS-002 do 005.

Međutim, javnost, kao ni izvještači, nisu bili u prilici da od toga čuju ni riječi. Na zahtjev Srbije, koji je vijeće prihvatilo, svjedoci na „udaljenim lokacijama" iskaze su dali preko link-veze, uz najstrože mjere zaštite, dakle, deformaciju lika i glasa, i uz to na zatvorenim sjednicama. Malo je i to, pa će njihova imena i svi podaci koji bi mogli poslužiti za njihovo identifikovanje biti izbačeni iz javnih sudskih zapisnika.

Iluzije o ulozi Haškog tribunala

Može se samo očekivati da preostali dio dokaznog postupka odbrana Stanišića i Simatovića neće proteći u stilu zatvorenih zasjedanja. Time bi javnost bila uskraćena da čuje argumente u odbranu posljednjih zvaničnika Srbije optuženih za ratne zločine u BiH i Hrvatskoj.

Neki mediji u regionu postavili su i pitanje da li će se, ako dvojica optuženih budu osuđeni, teret osude odnositi i na Srbiju. Na tu postoji samo jedan odgovor: kakav god da bude ishod procesa, iluzorno je očekivati da će sudijsko veće Mehanizma utvrđivati krivicu, a pogotovu osuđivati državu. To nije uloga ovoga suda, kao što nije bila ni njegovog prethodnika – Haškog tribunala. I na jednom i na drugom međunarodnom sudu zadatak vijećâ je da utvrde ličnu odgovornost.

Prema tome, taj aspekt o ulozi države Srbije i njenih institucija u ratovima u BiH i Hrvatskoj može u obrazloženju presude samo da se pomene u kontekstu utvrđivanja individualne krivice. Kad god se u optužnicama Haškog tribunala i njegovog nasljednika Mehanizma navodio „udruženi zločinački poduhvat" kao najteža inkriminacija, pominjani su samo pojedinci, bili oni i predsjednici država kao Franjo Tuđman i Slobodan Milošević, a nikad sâme države.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android