Kako kriza u Venezueli pogađa Kubu?
19. april 2019
Naravno da sam zabrinut, kaže Eduardo Fabra. Kao i mnogi drugi Kubanci, i ovaj 57-godišnji stolar je protekle srijede gledao na televiziji govor Raula Castra pred Parlamentom. Zapravo je glavna tema bilo proglašenje novog Ustava. Ali bivši predsjednik i još uvijek šef partije je u njemu i pozvao stanovništvo da se pripremi na gospodarski teška vremena. Rekao je kako se, doduše poduzimaju mjere da bi se gospodarstvo zaštitilo od brojnih "novih prepreka koje donosi pooštrenje blokade", ali je i dodao kako Kubanci moraju biti svjesni toga da su suočeni s dodatnim problemima i "da bi se situacija idućih mjeseci mogla pogoršati."
Kada ga pitamo što on o tome misli, Fabra se mršti: "Imam obitelj o kojoj se moram brinuti". Njegovo dvoje odrasle djece studira i živi još u roditeljskom domu, supruga mu radi na pola dana. Cijela situacija ga zabrinjava. Svakoga dana, kaže, moraš misliti kako ćeš doći do svega što ti treba.
Nestašica brašna, jaja, papira
Kubancima nije trebalo da im Castro kaže kako su pred njim teška vremena. Posljednjih nekoliko tjedana su bili suočeni s nestašicom raznih prehrambenih proizvoda - brašna, jaja, pilećeg mesa, biljnog ulja. Kada ovi proizvodi i dođu u trgovine, odmah se razgrabe. Trenutno se mogu kupiti samo dvije litre ulja po osobi, priča Fabra. Za kutiju jaja koja u državnim trgovinama stoji oko 1 euro, na crnom tržištu se traži tri do četiri puta više. S obzirom na visinu primanja je to jako skupo, kaže Fabra: "Prisiljen si kupovati na crnom tržištu, a time i raditi na crno."
Ministar gospodarstva Alejandro Gil Fernandez obrazložio je nestašicu jaja problemima s uvozom hrane za perad. Početkom mjeseca je kubanska vlada priopćila da će partijski list Granma i druge novine nekim danima objavljivati svoja izdanja s manjim brojem stranica ili da uopće neće izaći zbog nestašice papira. To je prvi put od krize početkom 1990-ih da Vlada poseže za ovakvim mjerama.
"Bit će još gore"
Zbog toga se mnogi boje da bi ponovno moglo doći do velikih nestašica - uključujući i redukcije struje. Kriza početkom 90-ih kada se takoreći preko noći raspadom Sovjetskog Saveza slomio sustav kubanske vanjske trgovine ostala je duboko zapisana u kolektivnom sjećanju Kubanaca. "Sadašnja situacija će se još pogoršati", siguran je i Fabra.
Gospodarska i politička kriza najbliskije kubanske saveznice Venezuele sve više se, naime, osjeća i na Kubi. Izvoz nafte iz Venezuele se više nego prepolovio. Stručnjaci računaju da bi Kuba trebala godišnje potrošiti oko dvije milijarde dolara više za opskrbu naftom, ako venezuelski izvor kompletno presuši. A na tome vrijedno rade samoprozvani privremeni predsjednik Venezuele Juan Guaido i njegovi saveznici u Washingtonu. Prošlog tjedna su Sjedinjene Države uvele sankcije za pomorski promet i tankere koji prevoze naftu iz Venezuele u Kubu. Prije toga je Washington aktivirao jednu do sada suspendiranu klauzulu Helms-Burtonovog zakona. Od onda protiv kubanskih poduzeća koja su nakon revolucije zaplijenila i koristila nacionalizirano vlasništvo mogu biti pokrenuti tužbeni procesi pred američkim sudovima sa zahtjevom za odštetu. Zaoštrenje sankcija ima za cilj prije svega odvraćanje potencijalnih investitora od poslovanja u Kubi. Zato je ovoj karipskoj otočnoj zemlji sada veliki problem doći do inozemnog kapitala koji joj treba.
Pomoć od privatnog sektora?
Ali ima i čimbenika koje govore protiv teze o ponavljaju krize s početka 1990-ih, takozvanog "specijalnog perioda". Kao činjenica da je Venezuela i dalje najvažniji trgovinski partner Kube, ali da trgovina između ove dvije zemlje danas predstavlja tek 25 posto trgovinskog volumena koji je Kuba 2012. imala s Venezuelom. Kuba, naime, pokušava već godinama raširiti svoju mrežu gospodarskih odnosa i tako smanjiti svoju ovisnost. Španjolska i Francuska su dobile na važnosti, ali i Rusija, Kina i zemlje poput Japana i Katara. U usporedbi s 1990-ima u državnu blagajnu se zahvaljujući turizmu i inozemnom angažmanu kubanskih liječnika i njegovatelja slijevaju devize. Osim toga, danas postoji i privatni sektor u kojemu je zaposleno više od pola milijuna Kubanaca. To je i Raul Castro spomenuo u svom govoru. "Ne radi se o tome da ćemo se vratiti u akutnu fazu 'specijalnog perioda' iz 90-ih, danas imamo drukčiju situaciju zahvaljujući našoj gospodarskoj diverzificiranosti, ali moramo uvijek biti spremni za najgore." Stolar Fabra kaže: tko može, odlazi. Njemu samom ostaje samo nada da na kraju ipak neće biti tako loše.