Kako je ugušena pobuna izbjeglica?
4. maj 2018
U noći između nedjelje (29. april) i ponedjeljka, nekoliko policajaca je došlo u centar za prihvat i prvi smještaj izbjeglica u gradiću Elvangenu na jugu Njemačke u saveznoj pokrajini Baden Virtembergu. Došli su po jednog 23-godišnjeg Togoanca kojem su vlasti izdale rješenje o deportaciji iz Njemačke.
Kada su sa njim već ponovo stigli do policijskog vozila, velika grupa potražilaca azila iz centra ih je opkolila zahtjevajući da ga puste. Prema navodima policije, ta grupa je bivala sve veća i na kraju je činilo oko 150 ljudi. U samom prihvatnom centru živi oko 500 izbjeglica, uglavnom iz afričkih zemalja. Policajci su na to prekinuli akciju kako bi „spriječili moguću masivnu eskalaciju situacije“ – stanari centra su već počeli da im demoliraju vozila.
Dva dana kasnije, novinari tabloida Bild su otišli u centar za izbjeglice u Elvangenu, našli tamo tog Togoanca i intervjuisali ga. „Pitali smo ga za njegovu verziju događaja, htjeli da znamo koliko mu je godina – prema njegovim papirima, ima 23 godine – a on nam je odgovorio: 'Zaboravio sam koliko mi je godina, jer to ne znam.'"
Tri dana kasnije, u četvrtak (3. maj), centar za izbjeglice je opkolilo nekoliko stotina policajaca sa više od sto vozila; policija je prethodno blokirala čitavu gradsku četvrt. U akciji koja je uslijedila povrijeđeno je više osoba, a lake povrede su zadobila i tri policajca. Devet izbjeglica je uhapšeno, među njima i traženi Togoanac.
Četiri dana kasnije, ovaj događaj je glavna tema komentara i diskusija u svim njemačkim medijima. „Protjerivanje odbijenih potražilaca azila je nemilosrdan posao", primjećuje komentator dnevnika Štutgarter cajtung: „Niko se dobrovoljno ne odaziva obavezi da otputuje. I jasno je da bi pogođene osobe radije ostale u Njemačkoj, makar i zato što je ovdje socijalna pomoć veća od plate u njihovoj zemlji. No, za policiju to ne smije biti mjerilo. Njen zadatak je da sprovodi pravo – ako treba i uz potreban pritisak. Sve drugo bi bila kapitulacija pred čistom samovoljom.“
List Folksštime piše da je „bitka oko izbjegličkog doma u Elvangenu završena. Policija je okončala revolte. I pri tome izvršila svoju najosnovniju dužnost: sprovela monopol države na silu. Elvangen će ipak imati posljedica po društvo koje je podijeljeno zbog doseljenika, a to će biti loše po migrante kojima je zaista potrebna pomoć.“
„Poslije izbegličke jeseni 2015 – uz gubitak kontrole – ovo je treći preloman događaj. Prvi potres se desio poslije novogodišnjih nereda u Kelnu, drugi poslije božićnog bombaša u Berlinu. A sada su izbjeglice otvoreno probale pobunu. Političari uvijek rado stupaju u verbalne akcije. I sada kažu da treba pokazati čvrstinu i dosljedno protjerivati. Samo, ko još vjeruje u to? Do sada je među izbjeglicama važilo pravilo: kad se jednom domogneš Njemačke, uspjećeš da tu i ostaneš. Dokle god se to ne promijeni, njemačka migraciona politika će i dalje biti povod za podjele među Nijemcima“, zaključuje Folksštime.
„Slučaj u Elvangenu još jednom pokazuje da su se i u nekim azilantskim domovima odavno formirala paralelna društva i klanovske strukture“, piše Flensburger tageblat: „Odgovor pravne države na izgrede mora biti jasan. Velika policijska racija u kojoj je uhapšen 23-godišnji Togoanac, tu može biti samo početak. Događaji u Elvangenu će još jednom doliti vodu na vodenicu desničarskih populista, a predstavljaju i šamar svim izbjeglicama koje se ponašaju u skladu sa zakonom. One su te koje će najviše da ispaštaju zbog pogrešnog ponašanja svojih saputnika.“
Švebiše cajtung (Ravensburg) smatra da je već i sama „činjenica da je potrebno izvršiti raciju da bi se u jednoj javnoj ustanovi poštovao zakon, dovoljan je povod da se zamislimo nad pravnom državom".
Rajn-Nekar cajtung podsjeća da je „Angela Merkela već treću godinu uzastopce uposlena rasvjetljavanjem jednog nesporazuma. Ali, protjerivanje odbijenih potražilaca azila su i prije Elvangena bila težak posao. Prije svega zato što su izbjegli živjeli ovdje, navikli su se na ovu zemlju i htjeli da dovedu ovamo i svoje porodice. Tako gledano, uopšte nije ni loš prijedlog da se formira drukčija vrsta prihvatnih centara – ali to će imati smisla samo ako zahtjevi za azil budu obrađivani dovoljno brzo. Jer, višegodišnji boravak u ovakvim centrima koji podsjećaju na logore nije dostojan čovjeka."
List Zidkurir primjećuje da je „na jedan kratak trenutak u Elvangenu izgledalo da njemačka država kapitulira pred manjom grupom frustriranih koji su se grčevito uhvatili za ovu zemlju i istovremeno je izazivaju. Pošto su se uplašili za svoj život i zdravlje, policajci su otključali lisice koje su već bili stavili na ruke uhapšenom potražiocu azila. Da se ostalo na tome, bio bi to poziv na nasilje. Zbog toga je svojom velikom akcijom policija poslala ispravan signal."
U komentaru tog lista se zaključuje: „Onaj ko ovdje traži utočište, mora se držati zakona i sudskih odluka. Sve drugo je zloupotreba pravne države. Političari to nisu tako jasno stavili do znanja. Od velikog izbjegličkog talasa su prošle tri godine ali njemačko azilno pravo još uvijek podsjeća na džunglu. Ni domaće stanovništvo ni doseljenici ne mogu s njim da izađu na kraj. Sada se pokazuje do čega može da dovede ta nesigurnost: u najgorem slučaju, do sprovođenja zakona jačeg. A štetu trpe prije svega oni koji su upućeni na pomoć i žele da mirno žive u Njemačkoj. Fijasko iz Elvangena mora imati posljedice i to je u njihovom interesu."
priredio Saša Bojić