Kako je pandemija virusa korona povezana sa uništavanjem flore i faune | Panorama | DW | 20.04.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Panorama

Kako je pandemija virusa korona povezana sa uništavanjem flore i faune

COVID-19 je najaktuelniji primjer za to kako je ljudski utjecaj na područja bogata biodiverzitetom i staništa divljih životinja povezan sa širenjem infektivnih bolesti.

Kada se novi virus korona koncem decembra 2019. godine pojavio u kineskoj metropoli Vuhanu nije dugo trebalo da se pojave teorije zavjera: Virus je razvijen u laboratoriji koja se nalazi u blizini, glasila je jedna od teorija. Konsenzus naučnika kada je riječ o ovoj teoriji naprotiv glasi: U slučaju virusa SARS-CoV-2 riječ je o zoonozi, dakle bolesti koja se prenosi sa životinja na ljude. Najvjerojatnije virus potiče od šišmiša, koji je onda zarazio drugog sisavca prije nego što je prešao na ljude.

Iako SARS-CoV-2 sasvim sigurno nije nastao u laboratoriji, čovjek u ovoj pandemiji definitivno igra ulogu. Intervencije u prirodna staništa, smanjenje biološke raznolikosti i ometanja eko sistema čine mnogo vjerojatnijim da se ovakvi virus počnu širiti. To potvrđuje sveobuhvatna nova studija naučnika iz Australije i SAD-a.

Tako je jako porastao broj novih infektivnih bolesti. Od 1980-tih godina se njihov broj svakih deset godina više nego utrostručio. Više od dvije trećine ovih bolesti potiču od životinja. Oko 70 posto od toga potiče od divljih životinja. Brojne među njima nama poznate zarazne bolesti – ebola, HIV, svinjska i ptičja gripa – su zoonoze.

SARS-CoV-2 i bolest COVID-19 izazvana njime su nam pokazali još nešto drugo: Zbog jako umrežene svjetske populacije ovakve moderne bolesti mogu brzo prerasti u pandemiju. 

Kineski Vuhan, grad u kojem je izbila epidemija virusom korona

Kineski Vuhan, grad u kojem je izbila epidemija virusom korona

Brojni ljudi su bili šokirani kojom brzinom je COVID-19 proširen širom svijeta. Pri tome naučnici već odavno upozoravaju na mogućnost izbijanja jedna takve pandemije.

Uništavanjem eko sistema stvorili smo preduvjete za to da virusi sa životinja prelaze na ljudsku populaciju, kaže Joachim Spangenberg, ekolog i zamjenik predsjednika Sustainable Europe Research institut. "Mi stvaramo tu situaciju, ne životinje", kaže Spangenberg za DW.

Krčenje šuma i intervencije u staništima

Ljudi prodiru sve dalje u područja u kojima žive divlje životinje, krče šume kako bi uzgajali stoku, idu u lov i pokušavaju dobiti resurse. Time su sve više izloženi uzročnicima bolesti koji ova mjesta – i tijela životinja u kojima obitavaju – obično nikada ne napuštaju.

"Sve više se približavamo divljim životinjama i to nas dovodi u kontakt sa tim virusima", kaže Yan Xiang, profesor virologije na Health Science Center Univerziteta u Texasu.

"Porastom gustoće naseljenosti stanovništva i sve većom intervencijom u prirodna staništa, ne samo od strane ljudi, već i od strane naših domaćih životinja povećavamo rizik infekcije", kaže David Hayman, koji na Massey Univerzitetu na Novom Zelandu istražuje zarazne bolesti i puteve njihovog prenošenja. No uništavanjem eko sistema povećava se ne samo vjerojatnoća njihovog prenošenja. To ima i učinak na to koliko virusa postoji u divljini i kako se ponašaju.

U prošlom stoljeću uništeno je oko polovine tropskih šuma u kojima obitava oko dvije trećine svih živih bića na svijetu. Ovaj ozbiljan gubitak životnog prostora ima učinak na cjelokupan eko sistem, i na, kako kaže Hayman, dijelove koje rado zaboravljamo – infekcije.

Tako su naučnici primijetili: Ako nestanu životinje na vrhu lanca ishrane, životinje sa dna lanca, poput pacova i miševa, koji u sebi nose više uzročnika bolesti, u neki slučajevima imaju tendenciju da zauzmu ovaj prostor. "Nije riječ samo o tome koliko vrsta postoji u ekosistemu", kaže Alice Latinne iz organizacije za zaštitu prirode Wildlife Conservation Society. "Također nije riječ o tome koje vrste su u pitanju", kaže ona.

"Svaka vrsta igra drugu ulogu u ekosistemu i ponekad ako se samo jedna vrsta zamijeni drugom to može imati enorman učinak na rizik od razvijanja bolesti", kaže ona za DW. 

Uništavanje prirode je povezano sa širenjem infektivnih bolesti

Uništavanje prirode je povezano sa širenjem infektivnih bolesti

Promjena životnog prostora može također prisliti divlje životinje i njihove patogene da se presele na drugo mjesto – i u područja koja naseljavaju ljudi. Latinne se poziva primjerice na virus nipah, koji se pojavio kasnih devedesetih u Maleziji. Tada je krčenje šume dovelo do toga da su letipasi napustili svoj životni prostor u šumi i nastanili se u stablima manga na svinjskim farmama. Šišmiši često u sebi nose uzročnika bolesti koji njima samima ne nanosi štetu. No u ovom slučaju su svojim izmetom i pljuvačkom zarazili svinje, a nakon toga su inficirali i farmere.

Postoje dokazi za to da je uništavanje ekosistema povezano sa povećanim rizikom prenosa novih bolesti. To je razlog zbog kojeg, kako kaže Spangenberg, eksperti govore o važnosi koncepta "One Health": ideji, da je sve međusobno povezano – zdravlje životinja, ekosistem i ljudi. Ako jedno od toga ispadne iz ravnoteže onda to slijedi i drugi.

Tržnice perfektno okruženje za širenje zaraznih bolesti 

Tzv. "wet markets" gdje se prodaju žive ili kratko prije toga zaklane životinje, su još jedan inkubator zaraznih bolesti. Naučnici vjeruju da se SARS-CoV-2 sa najvećom vjerojatnoćom pojavio na jednoj takvoj tržnici u kineskom Vuhanu.

Spajanje bolesnih životinja u kaveze je u mnogo čemu "perfektno okruženje" za širenje novih patogena, kaže Spangenberg i ono je odličan put da se bolest prenese sa jedne vrste na drugu. Zbog toga, kako kažu brojni naučnici, a među njima i Spangenberg, svijet treba u najmanju ruku stroge propise kojima bi se regulirale tržnice na kojima se prodaju žive životinje.

Ovo je ujedno i poruka Elizabeth Maruma Mrema koja zahtijeva zabranu postojanja tržnica divljih životinja na cijelom svijetu. Mrema je rukovoditeljica Tajništva Konvencije za biodiverzitet UN-a i naglašava također da su milioni životinja, posebice u ekonomski slabim područjima, upućeni na namirnice i prihode koje ostvaruju na takvim tržištima.

Zbog toga je, kaže Hayman, teško pronaći rješenje kojim se se spriječilo širenje bolesti. Eksploatacija životinja je dio toga, kaže on, ali i: "Siromaštvo, pristup poslu, način na koji se odnosi prema ljudima u takvim područjima, to kako se ljudi odnose prema životnim namirnicama", također doprinose okolnostima koje dovode do efekta prenosa patogena.

Čak i na ekonomskoj razini ćemo biti prisiljeni na to da nešto promijenimo jer su troškovi izbijanja bolesti i njihov prenos preko divljnih životinja znatno veći nego ekonomska korist nastala eksploatacijom prirode, kaže Latinne.

"Mi smo dio prirode – dio smo ekosistema u kojem je naše zdravlje povezano sa zdravljem divljnih životinja, zdravlje stoke sa zdravljem prirode", kaže Latinne. "Moramo pronaći bolji put kako bi sigurnije živjeli skupa", zaključuje Latinne.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android