301209 Champagner Geschichte

Povijest šampanjca počinje s osvajanjem Galije. Rimljani su tada u regiju Champagne u današnjoj Francuskoj donijeli sa sobom vino. Gradnjom rimskih gradova je nastao i slučajni proizvod - vinski podrumi.

"Za gradnju glavnog grada rimske provincije Belgije u 4. stoljeću, koji je nazvan Durocortorum, bilo je potrebno kamenje. Ono je pronađeno u podzemlju, jer čitavo područje ovdje se sastoji od krede", objašnjava Jean-Pierre Redon iz kuće šampanjca Taittinger. Rimski Durocortorum je današnji grad Reims, kojega su Rimljani ispod zemlje izbušili poput švicarskog sira. Ali ideja da se tako nastale spilje koriste kao vinski podrumi je nastala tek 700 godina kasnije.

"Bili su to monasi u srednjem vijeku - Benediktinci su te spilje takoreći reciklirali. Koristili su kamenolome, dogradili ih i stvarali povezne puteve između pojedinih spilja", kaže Redon.

Legenda Dom Perignon

U 16. i 17. stoljeću je vino iz Champagne bilo poznato i na francuskom dvoru. Ali tada još u njemu nije bilo mjehurića. Šampanjac je bio vino kao i svako drugo. Legenda je postao benediktinski redovnik pod imenom Dom Perignon, koji je 1668. radio u jednom vinskom podrumu. Po njemu danas ime nosi jedan od najpoznatijih i malo skupljih šampanjaca. Mnogi kažu da je upravo Dom Perignon izumio šampanjac. Ne baš, smatra turistička djelatnica Aline Milley: "Dom Perignon je mit. Nema nikakvih pisanih dokaza, koji bi utvrdili, da je on izumio šampanjac. Šampanjac nema pravog podrijetla ili izumitelja. Šampanjac se sam od sebe izumio."

...a onda je došla i pjena u pjenušac

Kad se šampanjac, proizveden u regiji Champagne u 18. stoljeću počeo puniti u boce, postalo je primjetno da su tu i mjehurići i da je to vino pjenušavo. Naime, sjeverni položaj ove regije uvjetuje da u jesen brzo zahladni. Zbog toga se vrenje zaustavi prije nego se voćni šećer pretvori u alkohol. Na proljeće, kad temperature postanu ugodnije, vrenje se nastavlja i time šampanjac postaje pjenušav.

I tako je šampanjac krenuo pobjedonosnim putem u bogatije krugove, prije svega u Engleskoj. Danas se najveća količina ovoga pjenušca popije između Božića i Nove godine, i to 65% od godišnje ukupno proizvedenog šampanjca.

Autori: Günther Birkentstock / Marina Martinović

Odg. urednica: Zorica Ilić