Kako bi mogao izgledati napad na Iran? | Komentar | DW | 16.03.2012
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Kako bi mogao izgledati napad na Iran?

Vojni napad na iranska nuklearna postrojenja za Izrael bi predstavljao veliki rizik sa teško sagledivim posljedicama. Veću štetu nuklearnom programu bi mogle nanijeti Sjedinjene Američke Države.

Izraelski borbeni avioni svoj posao obavljaju precizno i brzo. Oni su svojim bombama uništili atomski reaktor prije nego je protuzračna odbrana uspjela reagovati. Tako je bilo 1981. u Iraku i 2007. u Siriji. S obzirom na jedva prikrivenu prijetnju Izraela da će napasti nuklearna postrojenja i u Iranu, ovih dana se te operacije često pominju. No, napad na Iran bi imao potpuno drugu dimenziju.

Vojni kapaciteti

"Postoji velika razlika između iranskih nuklearnih postrojenja, koja su rasprostranjena na širokom području, i nadzemnog reaktora u Siriji, kaže David Deptula koji je do jeseni 2010. bio šef tajne službe američkog zrakoplovstva.

USA Militär General David A. Deptula

General David Deptula

"Veliki dio javnosti ne shvata da je jedan zračni napad više od leta od tačke A do tačke B. Izrael bi, istina, od tri moguće rute mogao izabrati najkraći put koji vodi preko Jordana i Iraka. No i u tom slučaju bi sedam postrojenja koja važe kao mogući ciljevi bila udaljena najmanje 1.500 kilometara i time van radijusa koji obuhvataju borbeni avioni", objašnjava Deptula.

Osam zračnih tankera kojima raspolaže Izrael nisu dovoljni za opskrbu  gorivom 125 borbenih aviona koji bi najvjerovatnije bili uključeni u akciju. Ti avioni bi, pored ostalog, morali biti zaštićeni i od napada. Iako je iranska protuzračna odbrana potpuno zastarjela, niko ne zna šta je ona sve u stanju učiniti.

Iran Atomprogramm Mahmud Ahmadinedschad Natanz

Iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedžad u nuklearnom postrojenuju u Natanu

"Zrakoplovstvo može uputiti dovoljan broj aviona prema ciljevima, o tome ne brinem. Ono što ne znam je da li oni mogu nanijeti dovoljno štete", kaže Shlomo Brom vojni ekspert na Institutu za studije nacionalne sigurnosti Univerziteta u Tel Avivu. Jer, oba iranska postrojenja u kojima se proizvodi uran su izuzetno zaštićena. Postrojenje u Natanu je pod zemljom, a u Fordou je smješteno do 70 metara duboko u planinu. Stoga mnogi eksperti vjeruju da su oni za najjaču izraelsku bombu za razaranje bunkera - GBU-28, van dometa.

Američka podrška

Iako američke vlasti pozivaju na suzdržanost, one ne isključuju mogućnost izvođenja sopstvenog vojnog napada. SAD imaju daleko bolje mogućnosti: nosači aviona temu udaljenost čine beznačajnom, zrakoplovstvo raspolaže daleko većim brojem raketa i aviona nego je potrebno, najveća američka raketa za uništavanje bunkera može probiti 65 metara betona - deset puta više nego najbolja izraelska raketa. S obzirom na to, David Deptula velikodušno gleda na scenarij koji bi mogao uslijediti nakon toga. Bez navođenja detalja, on opisuje jedan veliki napad u kome bi protuzračna odbrana bila isključena, kopnene snage ušle na teren, a u zraku kružili izviđački i komandni avioni.

No upravo korištenje ogromnog broja sredstava predstavlja opasnost, smatra vojni ekspert Malcom Chalmers savjetnik britanske vlade za strateška pitanja: "Američki napad bi imao širi opseg i zahtijevao bi mnogo više žrtava."

Treffen Barack Obama und Benjamin Netanjahu in Washington

Benjamin Netanjahu i Barack Obama u Vašingtonu

Bez obzira ko bi mogao izvesti napad na Iran, eksperti se u jednom slažu: iranski nuklearni program bi nekoliko godina bio bačen unazad, ali ne bi bio zaustavljen. David Deptula smatra da bi se problem potisnuo, ali da se ne bi eliminirala posljedica, a to je trenutni režim. "Iranski narod se mora ohrabriti da svrgne vladu, kaže Deptula i ukazuje na primjer Afganistana gdje su se SAD 2001. udružile sa opozicionom Sjevernom alijansom i masivnim zračnim napadima podržavale proboj domaćih boraca prema položajima talibana, pri čemu nisu koristile sopstvene kopnene trupe. Prema istom planu prošle godine je svrgnut i libijski vlastodržac Muamer Gadafi.

Autori: Dennis Stute / Belma Fazlagić-Šestić

Odgovorna urednica: Marina Martinović