Merkel ovako neutralizuje opoziciju

Obrat i oproštaj od atomske energije

"Kad vidim koliko se elektrana gradi širom svijeta, onda bi doista bila velika šteta kad bismo se oprostili od te oblasti", govorila je Merkel 2009. godine. A onda je 2011. upravo to učinila. Pod dojmom katastrofe u reaktorima u japanskoj Fukushimi je došlo do radikalnog obrata te je najavila brzi i konačni oproštaj od atomske energije, što je glavni zahtjev stranke Zelenih već decenijama. Doktorka fizike Merkel je od tada mišljenja da "rizici nuklearne energije ne mogu bezbjedno da se drže pod kontrolom".

Ćao vojna obavezo – za sada!

Čak i „sveta krava" – vojna obaveza – „stradala" je te 2011., na užas posebno konzervativne klijentele njene partije. Međutim, dobar dio mlađih u populaciji favorizovao je profesionalnu vojsku i to Merkelovoj nije promaklo. Ali, pošto Nijemci u cjelini imaju mješovit stav u vezi s vojskom, model „građani u uniformi" je za početak samo suspendovan.

Novi model: Tata, mama, dijete

Na žalost mnogih konzervativaca u CDU, Merkelova je stranku politički prilično pomjerila – zdesna ka sredini. Zahtjev „Malo više crnog!" (crno je tradicionalno boja CDU, prim.ur.) ona ne želi da čuje. Umjesto toga, značajno je korigovala čak i tradicionalnu politiku o porodici u stranci. Model „Tata zarađuje, mama se brine o kući i porodici" prestao je da bude politički relevantan – otkako je donesen zaključak o ponudi jaslica, odnosno vrtića i za djecu mlađu od tri godine, u čitavoj zemlji. To je istovremeno i reakcija na potpuno novu stvarnost na radnom mjestu i u društvu. To je bio zahtjev Ljevice (stranka Die Linke), ali na papiru stoji da ga je u život sprovela konzervativna kancelarka.

Iznenađenje: Brak za sve

Koliko je kancelarka politički fleksibilna vidi se po temi „brak za sve". Politički barometar drugog programa javnog servisa ZDF iznenadio je početkom ovog ljeta s demoskopskom senzacijom, naime da čak 73 odsto Nijemaca podržava zakonsku ravnopravnost istopolnih i klasičnih brakova. Čak je i u strankama Unije (CDU i CSU) za istopolni brak bilo 64 odsto članstva. Merkelova je uvijek bila protiv toga, ali su SPD, Liberali (FDP) i Zeleni donošenje tog zakona postavili kao uslov za moguću koaliciju poslije izbora. Samo nekoliko dana kasnije, Merkelova je svoje kategorično „ne" promijenila u: „Neka svaki poslanik glasa po svojoj savjesti". Istorijsku odluku Bundestag je donio 30. juna. Angela Merkel je glasala protiv. Ona tako može da kaže da nije promijenila svoj stav i da je uprkos tome „okupirala" jednu važnu temu izborne kampanje.

Prihvatanje stvarnosti: Njemačka je useljenička zemlja

Decenijama se ovdje to negiralo, prikrivalo, izbjegavalo, a konsenzus u strankama Unije bio je da Njemačka ne bi trebalo da bude useljenička zemlja. Političari su i sami htjeli da vjeruju u to što su govorili – da su stranci u Njemačkoj samo gostujući radnici, „gastarbajteri". Međutim, industrija i ekonomija, kao i demografi, već dugi niz godina ukazuju na činjenicu da su, zbog niskog nataliteta, zemlji hitno potrebni novi građani. Zapravo, skoro četvrtina Nijemaca ima migracionu pozadinu. Dakle, Njemačka koja je odavno useljenička zemlja – sada je to i zvanično postala. Takođe je druga najomiljenija zemlja među migrantima, poslije SAD. Kod te teme je Angela Merkel prepoznala duh vremena i sprovela zahtjeve, prije svega ljevičarske opozicije.

Više od obične rečenice: „Islam je dio Njemačke"

To nije njena rečenica, ali ta kulturno-politička radikalna korekcija ima njen blagoslov. Izgovorio ju je njen stranački kolega Kristijan Vulf u oktobru 2010., u vreme kada je bio predsjednik države. Toj apodiktičkoj definiciji najviše su se opirali u njihovim sopstvenim redovima. I ponovo CDU-kancelarka odustaje od ključne pozicije konzervativaca i vodi politiku za lijevu polovinu republike. Otada je hrišćansko-zapadna kultura Njemačke obogaćena islamskom.

„Mi to možemo" – izbjeglice

Najveće od svih iznenađenja: Angela Merkel širom otvara vrata za izbjeglice – i oni u ljeto 2015. dolaze u velikim talasima. Ironično da je baš kancelarka stranke zakona i-reda, CDU, dopustila da u zemlju nekontrolisano ulaze stotine hiljada ljudi. Mnogi Nijemci su u početku oduševljeni, lijeva opozicija fascinirana, dok su u CDU mnogi zbunjeni. Kada se pokazalo da ni vlasti kao ni mnogi dobrovoljci sa svojom istorijskom kulturom dobrodošlice ne mogu da izađu na kraj sa prilivom izbjeglica, Merkelova mijenja poziciju. Pozivajući se na ustav, ona i dalje odbija da ograniči broj izbjeglica koje Njemačka hoće da primi, ali sada odobrava izgone u Avganistan. Kontroverzni sporazum sa Turskom, kao i oni sa drugim državama, drastično su smanjili priliv izbjeglica.

Njena vječita tema – klima

I klimatske promjene je Merkelova prisvojila kao svoju vječitu temu. S ciljem suzbijanja globalnog zagrijavanja ona osvaja bodove ne samo kod kuće, nego i u svijetu, naročito otkako je Tramp istupio iz Pariskog sporazuma. Angela Merkel važi za veliku zaštitnicu životne sredine i Nijemci to cijene, pokazuju ankete. A konzervativna kancelarka time ponovo usvaja jednu od ključnih tema Zelenih i marginalizije opoziciju.