Kada nestane jezik, nestaje sjećanje

Na prvi bi se pogled moglo pomisliti da je situacija beznadežno babilonska - širom svijeta trenutno postoji oko 6.000 živih jezika. Radi se o jezicima koji imaju svoje žive govornike, dakle o jezicima koji su barem jednoj osobi maternji jezik. Ali stvarnost je daleko preglednija. S jedne strane velika većina ljudi na svijetu naziva relativno mali broj jezika maternjim - to se prije svega odnosi na jezike poput engleskog, ruskog, španjolskog, mandarina ili sanskrita. S druge strane je jezika sve manje: prema podacima UNESCO-a, UN-ove organizacije za kulturu i obrazovanje, statistički gledano na svijetu svaka dva tjedna nestaje po jedan jezik.

UNESCO-v atlas ugroženih jezika trenutno bilježi 2.474 jezika kojima prijeti izumiranje, uz ime svakog je naveden i stupanj ugroženosti te regija gdje se taj jezik koristi. Uz to, atlas bilježi i 230 jezika koji su nestali od 1950. Taj se popis aktualizira jednom tjedno.

Nestankom jezika nestaje sjećanje

Da bi upozorio na taj zabrinjavajući razvoj, UNESCO je 2000. godine 21. veljače proglasio Međunarodnim danom maternjeg jezika. Službeni naziv tog dana pokazuje i koja mu je namjera: "Svjetski dan poticanja jezične i kulturne raznolikosti te višejezičnosti". 'Mali' jezici - mali s obzirom na geografsku rasprostranjenost i broj govornika - nisu naime samo neki simpatičan i egzotičan privjesak 'velikima'. Jezik naime nije samo "sustav znakova koji služi za komuniciranje u svakodnevici", već je "svaki jezik jedinstveno spremište ljudskih iskustava i spoznaja", naglašava Roland Bernecker, glavni tajnik njemačke komisije UNESCO-a. "Kada neki jezik nestane, svjetska zajednica izgubi dio znanja o sebi samoj", upozorava Bernecker, te zbog toga "očuvanje nekog jezika uvijek znači i priznanje posebne vrijednost regionalnog identiteta."

Razlozi zbog kojih jezici nestaju su različiti. Nekad se radi o ratovima i protjerivanju stanovništva s nekog prodručja, drugi put o negativnoj stigmatizaciji i jezika i njegovih govornika. Migracije i asimilacije su u tom kontekstu također opasne za očuvanje samosvojnih 'malih' jezika. A i nove informacijske tehnologije ubrzavaju širenje utjecaja tzv. 'velikih' jezika, prije svih naravno engleskog. U Njemačkoj se 13 regionalnih i manjinskih jezika vode kao ugroženi - od jidiša romskog, sve do lužičko srpskog ili sjevernofrizijskog.

Povijesno se na Dan maternjeg jezika, podsjeća na 21. veljače 1952. godine. Tada je u Daki, tadašnjem glavnom gradu Istočnog Pakistana došlo do prosvjeda protiv odluke vlade da urdu proglasi službenim jezikom. Urdu je doduše bio maternji jezik vladajućh slojeva Pakistana, ali ga je istovremeno samo tri posto ukupnog stanovništva nazivalo svojim maternjim jezikom - za 56 posto ljudi u zemlji je njihov maternji jezik bio bengali. Neredi do kojih je došlo predstavljali su početak devetomjesečnog građanskog rata, koji je završio odvajanjem Istočnog od Zapadnog Pakistana. Istočni Pakistan je promijenio svoje ime u Bangladeš, i tu je bengali ne samo službeni jezik, već i maternji jezik 98 posto stanovništva.

Autor: Zoran Arbutina (dpa, unesco)

Odgovorna urednica: Zorica Ilić