1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Kada će Njemačka postati „strana u ratu“?

30. januar 2023

Njemačka isporučuje Ukrajini borbene tenkove „Leopard 2“. Kritičari strahuju da će to Njemačku uvući predaleko u rat. Šta kaže međunarodno pravo?

https://p.dw.com/p/4MmG0
Deutschland Kampfpanzer Leopard 2A6
Foto: Philipp Schulze/dpa/picture alliance

Brojne države, posebno iz Evrope i Sjeverne Amerike, podržavale su Ukrajinu od početka rata finansijskom i humanitarnom pomoći, ali i isporukom oružja. Sva ova pomoć se ne pruža tek tako već kao reakcija na ruski agresorski rat protiv Ukrajine. Važna tačka u pravnom smislu, kako naglašavaju stručnjaci za međunarodno pravo.

U Povelji Ujedinjenih nacija se kaže: U svojim međunarodnim odnosima, sve članice će se uzdržavati od bilo kakve prijetnje ili upotrebe sile, nespojive sa ciljevima Ujedinjenih nacija, a koja je usmjerena protiv teritorijalnog integriteta ili političke nezavisnosti druge države.

Rusija svojim agresorskim ratom krši ovu zabranu nasilja od 24. februara 2022. Prema Povelji UN, Ukrajina stoga ima pravo na samoodbranu. Ovo se može sprovoditi "individualno ili kolektivno". Ako se Ukrajina brani od ruskog napada, to je evidentno pokriveno međunarodnim pravom.

Drugim zemljama je dozvoljeno da podrže Ukrajinu u tome, uključujući i vojnu podršku. Ovo uključuje isporuku oružja i misije obuke kao pomoć individualnoj samoodbrani. „Čak i raspoređivanje oružanih snaga koje se bore rame uz rame sa Ukrajincima bilo bi opravdano iz perspektive međunarodnog prava kao kolektivna samoodbrana", kaže Markus Krajevski, profesor međunarodnog prava na Univerzitetu Erlangen-Nirnberg.

Međutim, Njemačka i njeni partneri u NATO-u su isključili učešće sopstvenih trupa u borbama jer strahuju da bi rat tada eskalirao. I to bi bilo legitimno sa stanovišta međunarodnog prava. “Zato što je svaki hitac koji Rusija trenutno ispaljuje u Ukrajini nastavak kršenja međunarodnog prava“, rekao je Markus Krajevski. „Rusija bi se ponovo ponašala u skladu sa međunarodnim pravom tek kada bi povukla svoje trupe iza sopstvenih granica.”

„Sama isporuka robe nije dovoljna"

Isporuka borbenih tenkova „Leopard 2“ Ukrajini ne čini Njemačku „stranom u ratu“. U međunarodnom pravu nema tog automatizma. Umjesto toga, Ženevske konvencije pretpostavljaju da je država uključena u sukob samo ako njeni vojnici direktno učestvuju u borbama.

„Samo aktivnim i koordinisanim učešćem sopstvenih oružanih snaga u borbenim dejstvima država postaje ‚strana u ratu‘", kaže profesor Matijas Herdegen, kodirektor Instituta za međunarodno pravo Univerziteta u Bonu. „Sama isporuka robe – tenkova, mlaznjaka, šljemova – nije dovoljna za ovo, a obuka na ovim sistemima ne mijenja ovu procjenu.“

Pravne implikacije statusa „strane u ratu" su neznatne

Značenje izraza „strana u ratu“ ili „konfliktna strana“ je već ograničeno smatraju oba stručnjaka za međunarodno pravo: „Svako ko vodi ovu diskusiju već je u izvjesnoj mjeri podlegao ruskoj propagandi“, kaže profesor Markus Krajevski. „Zato što se stiče utisak da postoji prag iznad kojeg Rusija može legitimno da napadne Njemačku.“

Ali to jednostavno nije slučaj, kako objašnjava profesor Matijas Herdegen: „Čak i da Njemačka postane strana u sukobu, ruski vojni udari protiv Njemačke ostali bi zabranjeni Poveljom UN“, kaže on. „Shodno tome, status ’konfliktne strane‘ ne znači da Rusiji treba dozvoliti da napadne Berlin, na primjer. U ovom slučaju, samo vojne jedinice koje su uključene mogu biti napadnute na licu mjesta.

Međunarodni pravnici: Ne ograničavajte se na termin

Pored upotrebe sopstvenih oružanih snaga u borbi, postoji i drugi način da se postane „strana u ratu“: „Ako Putin želi da napadne Njemačku i to učini, Savezna Republika Njemačka će takođe postati strana u sukobu. – htjela to ili ne“, kaže Matijas Herdegen. Dakle, javnu raspravu ne bi trebalo ograničiti na ovaj termin, smatra stručnjak za međunarodno pravo iz Bona.

Principi za učešće u sukobu takođe se primjenjuju analogno na moguću predstojeću debatu o isporuci borbenih aviona: sama isporuka opreme i sistema naoružanja ne bi podrazumijevala učešće u ratu već samo podršku. Intervencije, na primjer pilota vazduhoplovnih snaga, ili misije na licu mjesta bi tada morale da se procijene drugačije. Međutim, i jedno i drugo bi bilo obuhvaćeno pravom Ukrajine na samoodbranu i time legitimno prema međunarodnom pravu.

Autor: Kristof Kelbah/ ARD

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu