1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Kad riječi zapinju...

8. maj 2013

Za osobe koje mucaju banalne situacije poput telefonskog razgovora ili raspitivanja o tome kako doći do neke adrese mogu predstavljati veliki problem. Mucanje se ne može izliječiti, ali se može naučiti s njime živjeti.

https://p.dw.com/p/18T3M
Foto: Fotolia/Minerva Studio

"Ja to uvijek uspoređujem sa situacijom u kojoj netko sluša radio, a nema dobar prijem. Malo šumi, ali se vijesti mogu razumjeti. Ali kada se pojave dodatne smetnje - recimo na mostu ili u nekoj uskoj uličici, onda se signal potpuno izgubi" - tako Martin Sommer s klinike u Göttingenu objašnjava fenomen mucanja.

Dr. Martin Sommer
Dr. Martin SommerFoto: bvss

A taj liječnik jako dobro zna o čemu priča. I sam, naime, muca i time pripada u grupu od 800.000 ljudi u Njemačkoj koji ne mogu tečno izgovarati riječi. To je oko jedan posto stanovništva zemlje. Taj postotak je u svim zemljama isti, ukazuje neurolog iz Göttingena. Mucanje se pojavljuje u dobi između tri i šest godina. Kod 60 do 80 posto djece ono se s vremenom izgubi, ostatak mora naučiti živjeti s tim problemom, jer se mucanje ne može izliječiti. Pritom ono puno češće pogađa muškarce nego žene.

Nepremostive prepreke u svakodnevici

Klasični simptomi mucanja su često ponavljanje pojedinih glasova, slogova ili čitavih riječi. Tipično za ovaj poremećaj je otezanje riječi. A ponekad dođe i do totalne blokade govornih organa - iako osoba jako dobro zna što želi reći. Mnogi, suočeni s ovim hendikepom, imaju velikih psihičkih problema; izoliraju se, zatvaraju u sebe. Neki pokušavaju izbjegavati određene riječi ili situacije. To mogu biti kupovanje vozne karte, telefonski razgovori ili raspitivanje o smjeru kojim treba ići da bi se došlo do neke adrese.

I genetika igra važnu ulogu

Još uvijek se istražuje zašto dolazi do mucanja, koje smetnje i koji mehanizmi su pritom presudni. Mucanje može imati neurološke uzroke, ali i psihičke, jer se pod pritiskom kod većine mucavaca smetnje pojačavaju. I genetika igra određenu ulogu. Prema studijama se genetska predispozicija nalazi kod oko tri četvrtine pogođenih. To je slučaj i kod doktora Reinera Nonnenberga. Njegov djed je mucao, njegov otac je mucao, on sam muca, a muca i njegov sada već 18-godišnji sin. Dok priča, on radi duže pauze u kojima se bori za riječi. Ponekad prođu sekunde prije nego što riječ konačno izađe iz njegovih usta. Nikada nije bio na terapiji kod logopeda - u vrijeme kada je on bio mali, priča, to još nije bilo uobičajeno. U lipnju će ovaj porezni savjetnik proslaviti svoj 70. rođendan. Čitav život je, kaže, patio zbog toga što muca: "Činjenica da sam i danas u grupi za samopomoć pokazuje kako stalno radim na tome da ostvarim nivo s kojim ću biti zadovoljan. Ima faza u kojima sasvim tečno govorim, a onda opet lošije."

Mnogi mucavci zaziru od telefoniranja
Mnogi mucavci zaziru od telefoniranjaFoto: picture-alliance/JOKER

Ali Reiner Nonnenberg je u dobrom društvu. Mnoge slavne osobe su bili ili još uvijek jesu mucavci: britanski pisac George Bernard Shaw, na primjer, znanstvenik Isaac Newton, glumac Bruce Willis i slavni grčki filozof Aristotel. Reiner Nonnenberg redovito pohađa tjedne sastanke svoje grupe za samopomoć u Kölnu. Od svog osnutka 1974. godine ta grupa ima prije svega sljedeći cilj: "Mi želimo naučiti slobodno i samouvjereno živjeti s vlastitim mucanjem i tako omogućiti da pričamo tečnije" - tako stoji u njihovoj brošuri. U programu koji nude je i trening telefoniranja, kao i vježbe čitanja pred publikom i u grupi.

Lakše pjevati nego pričati

Peter Czolbe ima ključnu ulogu u kelnskoj grupi za samopomoć. "Organiziramo radionice na koje pozivamo visoko kvalificirane terapeute i logopede. Predstavljamo u teoriji i praksi različite metode i pokazujemo kako se problemi mogu riješiti. Jedna od tih metoda je da se rečenice preformuliraju odnosno iznova formuliraju tako da se u njima koriste riječi za koje osoba koja muca vjeruje da ih može izgovoriti, riječi koje nisu opterećene strahovima.

Simbol Njemačke udruge mucavaca
Simbol Njemačke udruge mucavaca

Jedna od terapijskih metoda je takozvani "fluency shaping". U njoj se pokušava drugačijim, mekšim izgovorom tako promijeniti govor da se mucanje gotovo potpuno izgubi. "Cijena toga je da onda cijelo vrijeme moram govoriti malo čudno", objašnjava Czolbe. Takav govor zvuči, naime, umjetno, malo kao da priča neki robot.

Kod osoba koje mucaju jedna polovica mozga pokušava nadoknaditi deficite druge. "Znamo da je pjevanje u nadležnosti desne polovice mozga i kod mucavaca ono se odvija nesmetano. Govor je, pak, u nadležnosti lijeve polovice", objašnjava Peter Czolbe i demonstrira to jednom pjesmom grupe Genesis koju može otpjevati - a da ni jednom ne zamuca.

Autor: Gudrun Heise/Dunja Dragojević

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić