Kabul i Islamabad - prijatelji ili neprijatelji?

Od osnivanja Pakistana krajem 1947. odnos ove zemlje prema susjednom Afganistanu obilježavali su česti konflikti. U novembru  2012. godine se činilo da je sve dobro. Kabul i Islamabad upućivali su pomirljive izjave i obećavali međusobnu pomoć u pregovorima sa talibanima. Prije nekoliko dana ponovo je došlo do napetosti. Afganistansko Ministarstvo vanjskih poslova je objavilo da ono samo želi pregovarati sa talibanima iako je do nedavno bilo ubijeđeno da je za dovođenje talibana za pregovarački stol, potrebna pomoć Pakistana. Početkom aprila je glasnogovornik ministarstva Janan Musazai prebacio Islamabadu da sabotira mirovne pregovore i da je samo zainteresiran da dobije veći utjecaj u Afganistanu. Jochen Hippler, ekspert za Afganistan na Institutu za razvoj i mir (INEF) na Univerzitetu Duisburg-Essen, stavove Kabula posmatra kritično: "Afganistan se ne može stabilizirati bez Pakistana. Takođe se ne može stabilizirati ni Pakistan bez Afganistana. Spor predstavlja gorak udarac."

Nepovjerenje i optužbe

Spor se vodi oko načina ophođenja prema talibanima na obje strane granice. Pakistan prebacuje Afganistanu da talibanima dozvoljava prelazak pakistanske granice. S druge strane, Pakistan reaguje ispaljivanjem raketa na položaje u Afganistanu  kako bi navodno oslabio radikalne islamiste. Afganistan optužuje Pakistan da talibanima pruža plodno tlo za širenje i razvoj njihovih ideja. Pakistanska tajna služba je u 2007. godini, kada je premijersku funkciju obavljala u međuvremenu ubijena Benazir Bhutto, podržavala talibane s ciljem da destabilizira Afganistan. 

Neprecizna i teška za kontroliranje granica razgraničenja duga je 2.500 kilometara i već 120 godina važi kao zajednička granica koja dvjema stranama stvara probleme. Pakistanski novinar Rahimullah Yusufzai smatra da je najveći razlog za probleme između dvije zemlje historijsko nepovjerenje: "Nepovjerenje vodi do toga da mali incidenti  prerastu u napetosti i da postoji tendencija međusobnog optuživanja." objašnjava Yusufzai.

Uz to dolazi i činjenica da je Pakistan pored Saudijske Arabije bio jedina zemlja koja je 1996. godine diplomatski priznala vladu talibana u Afganistanu. Tek nakon terorističkih napada od 11. septembra  2001. godine i zbog pritiska SAD, Pakistan se distancirao. Sjedište glavne organizacije afganistanskih talibana, takozvane Quetta-Shure, je u pakistanskom gradu Quetta.

Odnosi sa Indijom

Stoga afganistanska Vlada od Islamabada zahtijeva da sudjeluje u mirovnim pregovorima sa talibanima s obzirom da će se 2014. godine međunarodne trupe povući iz Afganistana. Pakistan nema ništa protiv ali postavlja uslove. Jedan pakistanski oficir nedavno je izjavio da njegova zemlja zahtjeva da Afganstan potpiše strateški dogovor u kojem se definira šta će se desiti nakon 2014. Predviđeno je tako da Indija ubuduće nema utjecaja u Afganistanu i da afganistanska armija trenira u Pakistanu, a ne kako je planirano u Indiji. Pakistan se naime boji da bi nakon 2014. u Afganistanu više utjecaja mogle imati velike sile poput Kine, Rusije ali i velikog susjeda Indije. Indija je međutim jedan od najvažnijih saveznika Kabula.

Mapa puta za postizanje mira?

Pakistanski novinar i analitičar Rahimullah Yusufzai smatra da dvije zemlje ipak mogu riješiti trenutni konflikt: "Pakistan i Afganistan su susjedi - moraju sarađivati. Moraju postići dogovor o određenim spornim pitanjima, onda bi imali konkretnu mapu puta, pogotvo kada je riječ o mirovnom procesu. "

Takvi dogovori nisu međutim ni na vidiku jer ni SAD koje su  zajedničkih parter sukobljenih susjeda, nemaju takvog plana. SAD su u prošlosti ukazivale na Indiju kao mogućeg nasljednika za preuzimanje odgovornosti u Afganistanu što je za Pakistan predstavljalo gorku pilulu. Mnogi eksperti se slažu u ocjeni da sve dok Pakistan i Indija ne prevaziđu svoje rivalstvo o pitanju Afganistana. Pakistan talibane u Afganistanu može koristiti kao sredstvo za vršenje pritiska i time ugrožavati svaki pokušaj otpočinjanja mirovnog procesa u susjednoj zemlji. Ako se to desi, mir na Hindukušu ostaje u dalekoj perspektivi.

Autori: Hasrat-Nazimi, Waslat/Belma Fazlagić-Šestić

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić