Jučer dio problema – danas dio rješenja
28. juni 2018
Sve i ako iza ovog „da" ima još mnogo „ali", commitment EU za dvije države Zapadnog Balkana je jak signal za region i EU: Albanija i Makedonija su nam važne, one su naši važni prirodni partneri i saveznici i pripadaju našoj evropskoj porodici.
Neko u čudu trljaju oči: nije li prošlo tek tri godine otkako su u jeku izbjegličke krize hiljade Albanaca došle u Njemačku? Migranti koji su zbog siromaštva i beznađa došli u Njemačku da tu potraže sreću. O tome sada nema ni govora, naprotiv: Albanija i Makedonija važe kao važni partneri u savladavanju migracionih i izbjegličkih talasa.
Napredak i hendikep
Šta se desilo? Albanija i Makedonija su objektivno postigne veliki napredak u pitanjima demokratizacije i razvoja, a i u pogledu pravne države. No, mnogo toga još treba učiniti. Makedonija se posebno pozitivno razvila poslije posljednje promjene vlasti, a na planu rješavanja spora oko imena države sa Grčkom se primjerno ponašala. U Albaniji postoje teški deficiti: manjkava nezavisnost sudstva, prepletenost politike i mafije zabrinjavaju. Zbog toga dalji proces približavanja i konkretni pristupni pregovori moraju biti pažljivo kontrolisani i praćeni.
Albanija i Makedonija su dio od šest zemalja zapadnog Balkana. Te zemlje između zemalja EU Grčke, Bugarske i Hrvatske jesu prostor opterećen raznovrsnim istorijskim i aktuelnim problemima. Neriješene državnosti sa političkim i etničkim komponentama i danas imaju potencijal prerastanja u nasilje.
Sada bi prijateljski zagrljaj EU trebalo da dovede do poleta privrede i da pomogne da se poprave zategnuti odnosi u regionu. Poslije Srbije i Crne Gore, sada će i Albanija i Makedonija da se za korak približe Evropskoj uniji. A bivši protektorati Kosovo i Bosna i Hercegovina ostaju taoci svoje neriješene državnosti i zato vjerovatno još dugo pred vratima.
Integrisati prije nego što to učine Rusija i Kina
Situacija na Zapadnom Balkanu je komplikovana. Ali, sve zemlje i narodi su orijentisani u pravcu EU. Doduše, postoji i opravdan strah da će zemlje Zapadnog Balkana postati umorne od Evrope, i da će se zato jače orijentisati na Kinu, Rusiju ili Tursku. I zato signal EU: „vi spadate u Evropu i mi se angažujemo za vas", ne treba potcijeniti.
No sve to je podređeno jednom drugom i za EU i dvije zemlje zajedničkom interesu: pitanju evropske bezbjednosti i kontroli granica i izbjegličkih struja. Jer, svi drugi aspekti su već dugo poznati, a ipak nisu ubrzali proces integracije.
No, sada su se te države u vezi sa diskusijom o hermetičkom zatvaranju Evrope pred izbjeglicama i zaštiti granica odjednom našle u centru pažnje. Jer, one nude nešto što bi moglo da izvuče EU iz nevolje u koju je ona samu sebe uvukla. Pred vratima EU, a van šengenskog i dablinskog prostora, poneka ideja o međukontrolama i centrima za prihvat izbjeglica i rješavanje njihovog daljeg statusa mogla bi i da se realizuje.
Samo korisno, ali ne i dobrodošlo?
Cinično i paradoksalno istovremeno jeste to što su Albanija i Makedonije posebno atraktivne, jer nisu u EU ali imaju mnogo stotina kilometara zajedničke granice sa EU. Iz toga bi mogla da nastane win-win situacija: EU bi pobjegla od dileme prinudnih mehanizama koje je sama uspostavila na planu prijema i raspodjele izbjeglica – kada bi te zemlje bile aktivno uključene u bezbjednosne koncepte izolovanja i kontrole.
Sve i ako je albanski premijer Edi Rama kategorički odbacio mogučnost otvaranja prihvatnih kampova u svojoj zemlji, na planu bezbjednosti i migracije ima mnogo akutnih pitanja koja EU i Albanija bolje mogu da riješe zajedno.
Makedonija i Albanija su dio evropske sudbinske zajednice. Ta spoznaja je sada stigla i do glavnih gradova EU. Prijem Makedonije u NATO će uskoro biti sljedeći dosljedan korak. Evropa zatvara svoje otvorene prostore zbog nastavljenog pritiska izbjeglica. Nekadašnje problemske zemlje Makedonija i Albanija postaju dio rješenja.