Juge nema, ali su Jugosi ostali | Panorama | DW | 26.02.2009
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Panorama

Juge nema, ali su Jugosi ostali

Gastarbajteri sa područja bivše Jugoslavije su u Njemačkoj svojevremeno nazvani Jugosi. Te zemlje više nema, ali su među njima ostale važne sličnosti. U Berlinu je o njihovom životu ovdje nedavno objavljena knjiga.

Rüdiger Rossig i Tito

Rüdiger Rossig i Tito

Kada su sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća gastarbajteri sa područja tadašnje Jugoslavije počeli u većem broju dolaziti u Njemačku naziv koji je za njih pronađen bio je: Jugos. U međuvremenu te zemlje više nema, stotine hiljada nekadašnjih Jugosa danas su Hrvati, Srbi, Bosanci ili Makedonci i u pravilu su na to ponosni. Ali time sličnosti i zajedničkosti tih ljudi nisu nestale - bilo kada je u pitanju jezik, bilo kada se radi o zajedničkom kulturnom naslijeđu, gastronomskim navikama ili naprosto "balkanskom mentalitetu." Nedavno je u Berlinu izašla knjiga "Ex-Yugos, mladi migranti iz Jugoslavije u Njemačkoj" u kojoj se govori o toj specifičnoj grupi stranaca.

Za Nijemce postoje samo Jugosi

"Moje je ime Ruediger Rossig i sve oko mene je crno-bijeli svijet"

Njemački novinar i muzičar Ruediger Rossig ovako počinje razgovor i tako odmah pokazuje svoje insajdersko poznavanje ex-jugoslavenske pop i rock scene parafrazirajući početak legendarne pjasme Crno-bijeli svijet zagrebačke punk-grupe Pljavo kazalište iz 1980 godine.

Zugvögel Kroatien

Jedan odmor u nekadašnjoj Jugoslaviji od Rossiga je napravio zaljubljenika u tu zemlju i ljude

Tih osamdesetih godina Rossig je po prvi put ljetovao u tadašnjoj Jugoslaviji i zaljubio se u zemlju, ljude, kulturu. Kada se vratio u Berlin otkrio je da i u Njemačkoj postoji jaka scena doseljenika iz te zemlje otvorenog i tolerantnog socijalizma koje su tu svi zvali - Jugosi.

Brojne razlike, ali i važne sličnosti

Kao novinar i urednik u listu Die Tageszeitung često je tamo putovao - i prije rata i tokom rata i nakon njega. Njegovo opažanje: mada Jugoslavija više ne postoji, Jugosi su i dalje tu, sada kao konstrukt onih koji ih gledaju izvana - Nijemaca: "Sa njemačke strane ta populacija i ta gastarbajterska grupa i dalje postoji. Nijemci ne pričaju o Hrvatima, Bosancima, Srbima, oni pričaju o Jugosima. I to je možda ono najinteresantnije sa ovom scenom: većina ljudi u mojoj knjizi za sebe uopće ne bi rekli da su Jugosi, ali većina Nijemaca bi to za njih rekla."

Deutschland Geschichte Berlin Mauer Flüchtling von West nach Ost

Berlinski zid - Jugo-fenomen je neka vrsta kontrapunkta sudbini Njemačke

U knjizi se govori o dolasku prvih gastarbajtera, o ratnih izbjeglicama, o onima koji dolaze danas, zbog posla, studija ili da nauče jezik. Uz brojne razlike koje među njima postoje, Rossig prepoznaje i neke vrlo važne sličnosti: „Jezik prije svega, naravno, potom rakija, muzika, književnost. Tko je Ivo Andrić? Srbin? Hrvat? Jugosloven? Ili Meša Selmović..."

Ne Jugo-nostalgičar, već Jugo-futurist

Taj jugo-fenomen predstavlja neku vrstu kontrapunkta sudbine Njemačke: dok se ovdje i 20 godina nakon ujedinjenja teško premošćuju razlike zemlje koja je podijeljena živjela četiri desetljeća, Jugoslavija je četrdeset godina bila jedna zemlja i mnoge sličnosti među ljudima su vidljive usprkos novonastalim podjelama: "Unutar bivše Jugoslavije oni se razlikuju, ali čim pređu mađarsku granicu, u Budimpešti, Srbi, Hrvati i Bosanci su zajedno. I to ne važi samo za našu generaciju koja je živjela u zajedničkoj državi, nego to važi i za mlade," kaže Rossig.

Upravo ta zajedničkost, ta bliskost predstavlja veliki potencijal u Evropi koja se sve više integrira, smatra Rossig. To neće voditi ne ka obnovi zajedničke države, već ka većoj suradnji među sadašnjim državama - u to je on čvrsto uvjeren. I zbog toga sebe naziva ne jugo-nostalgičarem, već jugo-futuristom.