Južna Osetija nije Krim

„Treba da iskoristimo istorijsku šansu i ponovo se ujedinimo s bratskim narodom Rusije kako bismo osigurali bezbjednost i blagostanje naše republike i našeg naroda u narednim vijekovima“, rekao je nedavno Leonid Tibilov, predsjednik samoproglašene republike Južne Osetije. Nakon razgovara sa savjetnikom ruskog predsjednika Vladislavom Surkovim, Tibilov je najavio da bi narod Južne Osetije na referendumu trebalo da se izjasni o priključenju Rusiji. Iz Kremlja, međutim, kažu da se ne radi o referendumu o priključenju već o obuhvatnoj integraciji s Rusijom.

Region u južnom Kavkazu je nakon raspada Sovjetskog Saveza proglasio nezavisnost od Gruzije, baš kao i Abhazija. Još 1992. se većina stanovnika izjasnila za ujedinjenje s Rusijom. No 2006. je većina na referendumu glasala za nezavisnost. Zatim je 2008. Gruzija vojno pokušala da povrati ovaj region sa 50.000 stanovnika, što je propalo nakon vojne intervencije Moskve.

Rusija je jedina država koja je priznala nezavisnost Južne Osetije, a budžet ove zemlje podržava i velikim finansijskim donacijama. U Tbilisiju kažu da bi referendum o priključenju Rusiji bio protivan međunarodnom pravu i da spada u rusku politiku „puzajućih aneksija“.

Rusiji se ne žuri

Vadim Muhanov iz moskovskog Centra za kavkasku i regionalnu bezbjednost smatra da ovaj put inicijativa o ujedinjenju sa Rusijom zaista dolazi iz same Južne Osetije. „Južna Osetija je nestabilna i ne razvija se zdravo. Zato će Osećani uvijek iznova izlaziti sa inicijativama o priključenju Rusiji“, kaže Muhanov za DW.

Dodaje da su priče o ujedinjenju preuranjene, jer su građani i elita u Osetiji podijeljeni. „Jedni žele integraciju, ali uz zadržavanje državnosti. Drugi žele brzo pristupanje Rusiji gdje bi imali status federalne jedinice. To bi bilo škakljivo, jer je Sjeverna Osetija već federalna jedinica. Treći opet žele ulazak u Rusiju i to bez statusa federalne jedinice“, nabraja stručnjak za Kavkaz.

Nema sumnje da su u Kremlju, takođe, razmatrali pitanje Južne Osetije. Dokaz je ovogodišnji sporazum o integraciji. No Muhanov kaže da je to u ovom trenutku dovoljno Moskvi i ne očekuje da se Putinova vlast brzinski izjašnjava o inicijativi osetijskog predsjednika Tibilova. „Rusija može sebi da priušti da sačeka povoljnije uslove“, kaže Muhanov koji među brojnim otvorenim pitanjima izdvaja tačno definisanje granice.

„Nije to Krim“

U avgustu prošle godine je Tbilisi optužio vlasti Južne Osetije i Rusije da pomjeraju demarkacionu liniju. Tada su se tri sela odjednom našla u Južnoj Osetiji iako su ranije bila na teritoriji uže Gruzije. Zbog toga se gruzijske vlasti plaše da će izgubiti nadzor nad jednim dijelom gasovoda Baku-Supsa.

Andrej Grosin iz ruskog Instituta za Zajednicu nezavisnih država takođe smatra da se Moskvi nigdje ne žuri sa prisajedinjenjem separatističkih teritorija Gruzije. „Status Abhazije i Južne Osetije je već optimalan sa stanovišta ruskih interesa. Zašto bi Kremlj išta menjao? Teritorijalna proširenja nemaju smisla. Ovdje se ne radi o Krimu koji je praktično nosač aviona koji ne može da potone“, kaže Grosin za DW. Dodaje da ne treba preuveličati strateški, vojni i privredni značaj malene Južne Osetije za Rusiju.

„Moskva ionako ne uzima u obzir stavove Tbilisija“, kaže Grosin. „Ali da li se isplati da se zbog pitanja Južne Osetije pogoršaju ionako rđavi odnosi sa Briselom i Vašingtonom?“