Joséphine Baker u francuskom hramu velikana | Politika | DW | 30.11.2021
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Posthumno odlikovanje

Joséphine Baker u francuskom hramu velikana

Francusko-američka plesačica i borkinja Pokreta otpora, Joséphine Baker od danas (30.11.21.) počiva u pariškom Panteonu. Tamo su pokopani nacionalni heroji Francuske: od Voltaiera, Rousseaua i Emila Zole do Marie Curie.

Josephine Baker

Josephine Baker

Svako ko leži u pariškom Panteonu je - iako mrtav- zapravo besmrtan. To je nacionalni hram slave, spomenik velikim ličnostima francuske istorije iz oblasti politike, kulture i nauke. Od 80 tamo pokopanih samo je pet žena. Sada im se pridružila šesta žena i prva crnkinja ikada: Joséphine Baker.

Panteon

Panteon, počivalište francuskih velikana

Samo francuski predsjednik može odlučiti ko će biti ispraćen na vječni počinak u Panthéon. I Emmanuel Macron se složio da se Joséphine Baker, koja je pokopana u Monacu 1975., može useliti u ovaj hram velikana Francuske. Ceremonija prenošenja posmrtnih ostataka u Pariz održana je u utorak 30. novembra - na dan kada je ova rođena Amerikanka dobila francusko državljanstvo nakon što se udala za francuskog milionera Jeana Liona.

Peticija predsjedniku

Od 2013. su sin Joséphine Baker - Brian Bouillon-Baker i njegovi istomišljenici vodili kampanju da njegova majka bude primljena u Panthéon. Peticiju, koja je predočena Macronu, potpisalo je 38.000 osoba. U njoj su zasluge Joséphine Baker bile sažete u nekoliko riječi: "Bila je umjetnica, prva međunarodna zvijezda crne boje kože, muza kubista, borkinja Pokreta otpora u francuskoj vojsci tokom Drugog svjetskog rata i aktivna saborkinja Martina Luthera Kinga u borbi za građanska prava".

"Kada je predsjednik rekao "Da!", bili smo jako sretni", rekla je zagovornica Bakerove i poduzetnica Jennifer Guesdon novinskoj agenciji AFP.

Sve samo ne lak početak života

Kada je Joséphine Baker ugledala svjetlo dana 3. juna 1906. u sirotinjskim četvrtima St. Louisa u državi Missouri u SAD-u kao vanbračna kćerka crnkinje i bijelca (Španjolca), niko nije mogao ni pomisliti da će na Dan Svih svetih u srcu Pariza pronaći vječni mir uz  francuske velikane Voltairea, Jean-Jacquesa Rousseaua, Victora Hugoa, Émila Zole ili Marie Curie.

Josephine Baker

Seks simbol 1920-ih

U djetinjstvu je radila kao kućna pomoćnica kod bogatih bijelaca, pomagala je pri oblačenju glumaca u jednoj pozorišnoj trupi. Kada se jedna plesačica razboljela, u dobi od 16 godina Joséphine je uskočila umjesto nje. Bio je to početak karijere bez presedana. Joséphine Baker osvojila je svijet na pozornici. U 1920-im učinila je "hot jazz" društveno prihvatljivim u Parizu, Berlinu i Rimu; legendaran je ostao njen divlji ples u suknjici od 16 banana. Bila je redovna gošća čuvenog pariškog varijetea "Folies Bergère", a s "Revue Nègre" je gostovala po Evropi.

Međutim, na jednoj turneji po svojoj domovini SAD-u Joséphine Baker je doživjela velike rasističke izgrede. Nakon predstave morala je izaći kroz ulaz za poslugu. Francuska državljanka postala je 1937. godine – nakon što se udala za francuskog Jevreja i industrijalca Jeana Liona.

Protiv Hitlera i protiv rasizma

Izbijanje Drugog svjetskog rata 1939. i okupacija Francuske od strane Hitlerovog Wehrmachta iz temelja su promijenili život Joséphine Baker. Radila je za Crveni krst i postala agentica francuskog Pokreta otpora "Résistance". Za to joj je general Charles de Gaulle na kraju rata dodijelio Orden francuske Legije časti.

Josephine Baker prima Orden Legije časti

Josephine Baker prima Orden Legije časti

Protiv rasizma se borila cijeli život. U svom dvorcu "Les Milandes" u Dordogneu usvojila je dvanaestero djece različitog porijekla i vjeroispovijesti; njena "dugina obitelj" za nju je bila simbol tolerancije. Godine 1963. marširala je zajedno s Martinom Lutherom Kingom u legendarnom "Maršu na Washington" u znak protesta protiv rasizma u Sjedinjenim Američkim Državama.

12. aprila 1975. Joséphine Baker iznenada je umrla u 68-oj godini nakon što joj je otkazalo srce. Pokopana je u Monaku. Sada joj je posthumno ukazana najveća čast koju je Francuska namijenila velikanima nacije - pokop u Panthéonu.

Od 1791. tamo je u kamenu uklesano: "Aux grands hommes, la patrie reconnaissante", u prevodu: "Domovina pamti svoje velikane ."

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu