Jesu li Spasići našli spas?

“Poslije rata otišao sam u Kosovo polje. U sabirnom centru sa svoje dvoje maloljetne djece i suprugom, živio sam sa još 300 ljudi. Nakon toga došao sam na Brezovicu 2000. godine i odatle se nisam nigdje pomjerao. Punih 14 godina na Brezovici, u Štrpcu, radim kao kurir u školi. Plaćao sam kiriju u Jažincu, mijenjao pet stanova. Došao sam ovdje, a želja mi je samo da se renovira donji sprat, kuća, i krov, kako bih ostao da živim na svom ognjištu“, priča Momčilo Spasić, dok sa suprugom i dvije ćerke sjedi na krevetu u sobi, koja je pola srušena, a drvo postavljeno da drži zid, kako im se ne bi srušio na glavu.

Nije više mogao da izdrži

Vratili su se u rodno Bogoševce nakon toliko godina iz više razloga, a najvažniji je prema Spasićevim riječima što “nije više mogao da izdrži u Jažincu, zbog visoke kirije i slabe plate“. „Nisam bio u mogućnosti da finansiram školovanje moje djece“, kaže Spasić.

Njegovoj supruzi Živki najteže padaju svakodnevni problemi u prilično oštećenoj kući. “Nemamo djeci gdje da spremimo. Nemam šporet na struju, nemam sudoperu, nemam kupatilo kao što treba, da bi se djeca i mi okupali. Teško mi je da dižem lonce na šporet i grijem vodu i kao prije sa čašama da se polivamo i kupamo“, dodaje Živka Spasić.

Družimo se sa svima

Svakodnevne probleme donekle im ublažava ponovni život u rodnom selu i dobar prijem komšija iz okolnih mjesta. Često odlaza u 15-ak kilometara udaljeni Prizren.

“Družimo se i sa Srbima i Bošnjacima, i sa Albancima imamo dobre prijateljske odnose. Nikakve probleme nemamo ni u Prizrenu, ni u okolnim selima, gdje žive Bošnjaci ili Albanci“, priča nam Momčilo Spasić.

Njihovim ćerkama Radici i Dragani, Internet je najčešće jedini prozor u svijet. U selu ne mogu da gledaju ni televiziju. Mogu jedino, povremeno da prate bosanski program lokalnog radija.

“Preko Interneta se čujemo sa drugarima iz Gušterice, Lapljeg Sela (centralno Kosovo) iz Štrpca i izađemo ponekad. Oni dođu po nas, izađemo sa njima i vrate nas“, kažu Radica i Dragana.

Mladi se brzo adaptiraju

Mladi Srbi u ovom dijelu Kosova brzo se adaptiraju na nove okolnosti. Radica je prošle godine 10 dana ljetovala u Draču, a na kafu, kako kaže, često odlazi u Tiranu, glavni grad Albanije, udaljen dva i po sata vožnje novim auto-putem.

„Tirana djeluje prelijepo. Sviđa mi se taj grad jer ima dosta obrazovanih ljudi i svako gleda svoj život. Niko ne gleda drugog šta radi, ni za drugi sto. Kako god da se ponašaš to je tvoje, ne zamjere ti opšte. Ti živiš svoj život, oni svoj. To mi se sviđa.“

Radica Spasić, koja je u Štrpcu završila srednju Saobraćajnu školu, željela bi da postane pripadnica kosovske policije. “Voljela bih da budem policajka. Jednostavno volim pravdu, eto to je razlog. Kod mene bi bilo – družba je družba, a služba je služba.“

U Bogoševcu trenutno živi desetoro ljudi, a do kosovskog rata, bilo ih je nekoliko puta više. Najveći broj kuća, među njima i onih nedavno izgrađenih za povratnike, uglavnom su prazne, a imanje pored regionalnog puta Prizren–Štrpce skoro da je u potpunosti rasprodato.

Autor: Refki Alija

Odgovorni urednik: Svetozar Savić