Jedan jezik ili tri? | Kiosk | DW | 26.02.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Kiosk

Jedan jezik ili tri?

„Bivša Jugoslavija je imala jedan zajednički jezik. Od njenog nestanka se taj jezik pokušava umjetno podijeliti“, piše Die Zeit.

„Ekspertkinje i eksperti iz područja sociologije, antropologije i lingvistike su nakon prestanka postojanja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije postali svjedoci apsurdnog eksperimenta: filmovi su titlovani na bosanskom i srpskom jeziku i obrnuto. Žestoko se -  gdje god je to bilo moguće - vodila borba na „tri" jezika za nacionani poredaki za međusobno razdvajanje otkako su Dejtonskim sporazumom uspostavljena tri zvanična jezika. Čak i na kutijama za cigarete se na tri jezika upozorava na posljedice konzumiranja nikotina. Pri tome tu pišu – to vam garantiram kao slavistkinja – tri fonetski potpuno iste rečenice, samo jedna je napisana ćirilicom", piše Emma Braslavsky za Die Zeit.  

Autorica dalje piše da je 2012. godine boravila u Sarajevu mjesec dana na poziv Goethe Instituta. Tokom ovog boravka je u sarajevskom PEN Centru srela brojne ljude koji su radili na novim projektima vezanim za budućnost. „I da nisam već od ranije znala ili čitala o tome, na ulici ne bih mogla prepoznati da su više od 90 posto ljudi ovdje muslimani. Za mene su oni Europljani, koji govore južnoslavenski jezik i žive na jugu Europe. Sasvim optički oni su mogli biti Grci ili Italijani", piše Braslavsky. Ona je, kako dalje navodi, tokom boravka u Sarajevu došla na ideju da pokrene Projekt Balkan Utopia.

„Susrela sam se sa novinarkama i novinarima, književnicama i književnicima, umjetnicima i umjetnicima, fotografkinjama i fotografima, kuratoricama i kuratorima, profesoricama i profesorima, osobama iz društvenopolitičkog života i postavila im dva pitanja: 1) Kako zamišljaš BiH i Balkan za 50 godina? 2) Koji naredni korak bi napravili kako bi se približili toj viziji? Iz toga sam izabrala 22 intervjua i u neskraćenoj verziji objavila na internetu", piše Braslavsky.

Bez titlova

„Iako su vizije različite, ponekad vrlo osobne, imaju jednu zajedničku želju: osloboditi ljude njihovih etničkih, religioznih i nacionalističkih oznaka", piše Braslavsky.

„Projekt Jugoslavije je pokazao da se ljudi sa različitim predstavama zajedno mogu identificirati i mogu koegzistirati preko jednog jezika. Među njima se u osnovi razvio pluralistički identitet jer je Jugoslavija od početka bila heterogena. I on (još) postoji: Onaj ko ponedjeljekom ode u kino Bosna u Sarajevu će shvatiti šta mislim. Okupljeni, u polutami, Hrvati, Bošnjaci i Srbi pjevaju zajedničke jugoslovenske pjesme. I pričaju i piju. Razumiju se vrlo dobro. Bez titlova", piše Emma Braslavsky za Die Zeit.

Priredila: Zorica Ilić

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android