Je li mirovni proces u Turskoj zaista okončan?

Prije samoubilačkog napada u Suruču vladajuća AKP je bila u koalicionim pregovorima sa svim političkim strankama. Ali Suruč je promijenio sve. Sada pak svi upiru pogled na aktivnu borbu protiv "Islamske države" i istodobne akcije odmazde protiv terorističke organizacije PKK, koja sa svoje strane sada izvodi napade i unutar Turske.

Umjerena prokurdska organizacija HDP s pravom biva kritizirana jer se nije glasno usprotivila napadima PKK-a. Napadi PKK podsjećaju na konflikt iz 90-tih godina. Niko ne želi da se vrati to vrijeme svakodnevne nesigurnosti i velikog broja mrtvih. Zbog toga je odlučujuće pronaći rješenje za ovaj konflikt koji već dugo traje. Ali nije tajna da je mirovni proces, nakon što ga je Erdogan jasno okončao ovog utorka, narušen.

Predsjednik Erdogan traži ukidanje imuniteta, koji u parlamentu imaju kurdski političari koji su održavali veze sa terorističkim grupama što je jasna aluzija na vodstvo HDP-a. Predsjednik umjerenog HDP-a, Selahatin Demirtas, na to je samouvjereno izjavio da je svih 80 zastupnika njegove stranke zatražilo ukidanje političkog imuniteta. Ovaj sukob podstiče diskusiju i udaljava Tursku od rješenja.

Pitanje stabilnosti

Na jednoj strani AKP pokušava izvući korist iz aktuelne situacije u Turskoj. Sve to nadajući se da bi glasovi koje je dobila HDP ponovo uskoro mogli pripasti njoj u slučaju da ubrzo budu održani novi izbori.

Na drugoj strani je impulsivna Demirtasova reakcija - ma koliko se ona na prvi pogled činila pametnom - koja također ne doprinosi političkoj stabilnosti u zemlji. Zahtjevi MHP-a (Stranke nacionalnog pokreta) za zabranom rada HDP-u također malo doprinose stabilizaciji.

Ipak dok u javnosti svakodnevno dominira međusobno prebacivanje krivice, u tišini se nastavljaju koalicioni pregovori. Republikanska narodna stranka (CHP) i AKP održale su već drugi sastanak u okviru pregovora. Ukoliko dođe do dogovora uskoro će biti formirana koalicija. Ukoliko dogovor ne bude postignut uskoro će doći do novih izbora. Plan, koji AKP već dugo slijedi.

Jer AKP nije bila obradovana ishodom izbora održanih početkom juna i činjenicom da je izgubila mogućnost da i dalje sama formira vladu. Sada se u Turskoj očajno diskutira o narednom koraku u mirovnom procesu. Ipak sve stranke se moraju umiriti i koncentrirati na sljedeći korak: formiranje koalicije koja će funkcionirati.

Partijski šefovi se moraju prisjetiti vremena prije izbora - zajedničkog odbijanja AKP i sa tim povezanom nadom u promjene. Drugim riječima, o mirovnom procesu se može raspravljati tek onda kada bude formirana nova koalicija. Onda moraju biti pozvani na odgovornost ne samo oni koji podržavaju teror, već i svi oni koji snose krivicu za korupciju i druge ilegalne aktivnosti.