Je li Europa u "ratnoj ekonomiji"? Treba li biti?

Izrazi "ratna ekonomija" ili "ekonomija u vrijeme rata" podsjećaju na dramatične mjere mračnih dana iz prošlosti: vlade rekonfiguriraju svoje cjelokupne ekonomske sustave i industrijsku proizvodnju kako bi dale prednost proizvodnji za ratne napore.

Thiery Breton, povjerenik EU za unutarnje tržište, se počeo redovito pozivati na ovaj koncept početkom marta dok je tražio - i nastavlja tražiti - brzo povećanje narudžbi i proizvodnje streljiva i oružja od strane EU, kako za opskrbu Ukrajine, tako i za ponovno punjenje vlastitih zaliha. Breton je obišao više od desetak pogona za proizvodnju oružja gdje je mogao čuti pritužbe o nedostatku dugoročnih ugovora koji se potpisuju. Unatoč višestrukim odlukama EU-a o povećanju financiranja i smanjenju prepreka za zajedničku nabavku, napori se odvijaju presporo.

"Kašnjenja nisu u skladu s našim trenutnim potrebama", rekao je Breton na konferenciji za novinare 3. maja. "Stoga postoji - i ja to jasno kažem - nužnost da se industrijska baza pogura i pokrene ka 'ekonomiji u vrijeme rata', ako mi dopuštate da se izrazim tim terminima", rekao je on.

Nije odobreno?

Ali ne čini se da se Breton konzultirao sa svim državama članicama - ako uopšte - o tome da li bi one zapravo "dopustile [mu] da to izrazi tim terminima" da su imale izbora. 

Njemačka je možda najosjetljivija na taj koncept. Kao njemački ambasador u Poljskoj, Thomas Bagger zna ponešto o tome da se na njega vrši pritisak za nabavku oružja. On Bretonovu taktiku smatra neproduktivnom. "Nećete imati pozitivan odgovor na izraz 'ratna ekonomija' u Njemačkoj", kratko je rekao Bagger na konferenciji Lennart Meri održanoj u Tallinnu, u Estoniji ranije ovog mjeseca. "To nije pravi način za mobilizaciju napora", dodao je on. 

Ta reakcija nije nimalo iznenađujuća, objašnjava Edward Lucas iz Centra za analizu europske politike (CEPA), koji za DW kaže da bi potpuno zabranio tu frazu. "To znači vrlo različite stvari u različitim zemljama", napominje on. "Prava 'ratna ekonomija' je kada ljudi s oružjem dođu i preuzmu vašu tvornicu i natjeraju je da proizvodi više oružja. Mislim da to nitko zapravo ne predlaže" u Europi, kaže Lucas iako  naglašava da je Rusija već poduzela takve korake.

"U Njemačkoj to ima odjeke nacističke kontrole ekonomije s kolosalnom patnjom i zlostavljanjem robovskih radnika", rekao je Lucas za DW u Tallinnu. "To je pomalo kao da u Sjedinjenim Državama kažete 'ovo moramo podići na plantažni tempo'. To odmah ne bi bio znak produktivnosti, već znak najmračnijeg razdoblja u američkoj povijesti! Ne mislim da to rješavate sloganima. To rješavate tako da se zapravo okupite za stolom i donesete teške regulatorne odluke o financijama koje stvaraju ishod koji želite", kaže Lucas.

Pojačavanje retorike, a ne industrije

Drugi analitičar, Ben Tallis iz Njemačkog vijeća za vanjske odnose (DGAP), primjećuje da je francuski predsjednik Emmanuel Macron također govorio o "ratnoj ekonomiji" bez poduzimanja dramatičnih radnji koje ona podrazumijeva. "Ovo bi imalo mnogo implikacija, puno državne kontrole nad ekonomijom i državnog usmjeravanja ekonomije. To bi vjerojatno značilo racioniranje različitih vrsta, što bi poslalo vrlo zanimljiv signal europskom stanovništvu, onaj koji ne mislim da bi sadašnja generacija političara u zapadnoj Europi bila voljna poslati", kaže Tallis. 

No potrebno je poslati signal hitnosti ako EU — i NATO — žele da se pojača mašinerija proizvodnje oružja. Razumljivo je zašto neki dužnosnici EU-a testiraju taj izraz, kaže Nathalie Tocci, koja vodi Talijanski institut za međunarodne poslove. Oni moraju premostiti veliki jaz u percepciji prijetnje širom Europe, "uvjeravajući one države članice koje su jako daleko od prve linije fronte, da umjesto da troše sredstva [na domaća pitanja] moraju ih potrošiti na odbrambenu industriju za slanje oružja u Ukrajinu." Tocci kaže da neki ljudi to već podržavaju, "ali samo treba vremena da se taj argument učini uvjerljivim za sve."

Estonski ministar odbrane Hanno Pevkur kaže da se niko ne treba pozivati na "ratnu ekonomiju" u njegovoj zemlji, koja je već dala više od jedan posto svog bruto nacionalnog proizvoda za pomoć Ukrajini. "Ne moramo [to] posebno navoditi", kaže on za DW. "Vidimo prijetnju i kažemo da svi u Europi moraju shvatiti da je Rusija egzistencijalna prijetnja", kaže on.

Spremiti za kasnije?

Iako podupire taj cilj, vojni povjesničar Slavomir Debski, direktor Poljskog instituta za međunarodne poslove (PISM), ne misli da je stvaranje "ratne ekonomije" potrebno. Barem "ne još". On za DW kaže kako sumnja da političari ni sami zapravo ne znaju što misle kada to kažu. "Godine 1942. Sjedinjene Države bile su u stanju proizvesti velike brodove za 14 dana [umjesto za dvije godine]", objašnjava on. "To je vrsta privatizacije ratne ekonomije. Dakle, mi nismo tamo i nema potrebe uvoditi ovakav režim u vlastitu ekonomiju", kaže on. 

Ben Tallis predlaže da umjesto što samo izbacuju taj izraz, političari počnu objašnjavati razmišljanje koje stoji iza "ratne ekonomije". "Ukrajina se bori za svu našu slobodu i ne mislim da je ta poruka u potpunosti prošla u dijelovima zapadne Europe", rekao je on za DW u Tallinnu. "Oni sprječavaju da mi budemo napadnuti. Ako to tako vidimo, onda bi ovo stvarno trebao biti naš sukob i da mi pobijedimo, dakle, zapravo, normalizirati tu logiku i prihvatiti da smo u... ozbiljnom sukobu u kojem moramo pobijediti i imati takav mentalitet, onda mislim da je ispravno početi pripremati umove ljudi za to", kaže on.

Ali njemački ambasador Bagger nije ubijeđen u tu ideju. "Ono što je važno jest da te različite percepcije egzistencijalne prijetnje ne posmatramo kao temeljni upitnik koji govori da drugi to još uvijek ne shvaćaju", kaže on. "Moja poenta je: shvaćamo. Ali morate shvatiti da su istorija i geografija neizmjerno moćni učitelji i da su nas naučili različite lekcije", kaže on.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu