Je li Egipat sljedeći?

Počelo je sa sve brojnijim pozivima upućivanim preko interneta – preko blogova, twittera i facebooka. Nekoliko dana kasnije na ulicama Egipta već su bile hiljade bijesnih demonstranata. Slično kao i u Tunisu, koji brojni demonstranti navode kao uzor, i u Egiptu je osjećaj socijalne diksriminiranosti pomiješan sa jasnim političkim zahtjevima: „Facebook generacija“ ne zatijeva ništa manje nego pad režima predsjednika Hosnija Mubaraka koji upravlja zemljom već tri decenije. Kairo, ali i drugi egipatski gradovi, proživljavaju tzv. „dane bijesa“ praćene teškim sukobima između demonstranata i policijskih snaga, te hapšenjima stotina demonstranata, ali i ljudskim žrtvama.

Slično kao i Tunis i Egipat važi za bliskog suradnika Zapada – prije svega SAD-a i EU. Egipat pripada rijetkim arapskim zemljama koje njeguju diplomatske odnose sa Izraelom. A Mubarak važi kao garant da islamisti neće preuzeti političku vlast na Nilu.

"Ulice pripadaju nama"

Ali nisu samo pristalice Muslimanskog bratstva te koje se osjećuju potisnutima na marginane društva, već i mladi demokratski aktivisti internet-generacije kao što je primjerice Mahmoud Adel El Hette. Oni zahtijevaju provođenje političkih reformi i nadaju se podršci sa Zapada:

„Američka ministrica vanjskih poslova Hillary Clinton je rekla da je Mubarakov režim stabilan, ali da se ne smije nasilno postupati protiv demonstranata. Zbog toga ćemo mi nastaviti sa mirnim demonstracijama sve dok ne pobijedimo. Ulice pripadaju nama,“ kaže Hette.

Izmiče li se i egipatskom režimu, kao prethodno tunižanskom, tlo pod nogama? U tom smislu niko ne može dati pouzdanu prognozu. Ni pad tunižanskog režima niko nije mogao predvidjeti. Važna razlika u odnosu na Tunis u Egiptu je činjenica da Mubarak provodi politiku „poluotvorenih vrata“. S jedne strane organizacija Muslimansko bratstvo je zabranjena, ali se ona s druge strane tolerira. Organizacije za zaštitu ljudskih prava neprestano upozoravaju na političke represije, pa čak i mučenje u Egiptu. Ipak istodobno ova zemlja svojim građanima nudi znatno više političkih sloboda nego Sirija, Saudijska Arabija ili donedavno Tunis.

Sve dok je Mubarak živ...

Thomas Demmelhuber, politolog na Univerzitetu u Nuernbergu i ekspert za Egipat smatra da sadašnje demonstracije u Egiptu sigurno imaju povijesnu dimenziju već i zbog velikog broja demonstranata. No skori pad Mubarakovog režima mu nije zamisliv u ovom trenutku:

„Vjerujem da će sve dok je Mubarak živ režim egzistirati. No čim Mubaraka više ne bude možemo, iz sadašnje pozicije, sa sigurnošću poći od toga da je dinastijski kontinuitet nezamisliv.“

Čini se da je tron „faraona“, kako Mubaraka često nazivaju, poljuljan. Tako je režim smatrao da je neophodno blokirati twitter i facebook kako bi otežao komunikaciju i organizaciju demonstracija. No za razliku od Tunisa dobro obrazovana srednja klasa i „facebook generacija“ u Egiptu predstavljaju tek manji dio stanovništva. Za režim bi moglo biti opasno ukoliko bi se internet-aktivistima i opozicionarima pridružio i veliki dio siromašnog stanovništva. Naredni dani mogli bi u tom smislu biti odlučujući.

Autor: I.H. Hebatallah/Z. Ilić

Odg. urednik: Azer Slanjankić