Janja: Suživot u vremenu krize

Janjarci su vrijedan i ponosan narod i nerado govore o socijalnim problemima. Dok se političari i dalje svađaju, građani čine sve da prežive. Iako predratne fabrike više ne rade, Janjarci žive od poljoprivrede, zanatskih i uslužnih djelatnosti. Meksud Korajčević vratio se 1999, a 1. maja 2000. u centru Janje otvorio je restoran "Bosna". Popularni Mekso nerado govori o tadašnjem zastrašivanju povratnika, ali ističe da danas svi dolaze u restoran i diskoteku u kojima gostuju najpoznatija estradna imena.

Vratili se iz ljubavi prema Janji

"Mi smo se vratili iz ljubavi prema Janji, zbog onoga što nam je Janja godinama bila. Bilo je teško ispočetka, ali sad dolaze svi, družimo se. Živit' se mora. Nisam im'o, do sad, nikakvih nacionalnih incidenata, a okupi se nekad po 1.000 ljudi."

Prije rata u Janji je živjelo oko 10.000 Bošnjaka, 220 Srba, 20 Hrvata, te oko 200 Jugoslavena. Tokom rata, ovaj gradić na obali Drine nije bio blizu vojnih linija, ali je oko 1.000 ljudi prošlo kroz radne logore. Od 44 ubijena Janjarca, majka i sin Durgutovići i danas se vode kao nestali. U proljeće 1993. srušene su džamije, a u ljeto 1994. tadašnje vlasti Republike Srpske i općine Bijeljina kamionima su iselile one koji do tada nisu napustili rodni grad. Za ratne zločine do danas niko nije odgovarao, niti su žrtve torture i porodice ubijenih dobile bilo kakvu satisfakciju. Prvi povratnici stigli su 2000, a masovni povratak počeo je u ljeto 2002. Mnogi su tada doživjeli zastrašivanje, ponižavanje, kamenovanje i paljenje njihove imovine, a takvo stanje prevaziđeno je tek intervencijom OHR-a i međunarodne policije.

Kriza spaja, ali i odvodi ljude

Kako kaže Huso Zečkanović, predsjednik Savjeta mjesne zajednice, danas u Janji i novim naseljima oko nje živi oko 4.500 Srba, a od 2000. pravo povratka imovine ostvarilo je oko 9.500 Bošnjaka. Većina je u svojim kućama, ali mnogi žive u inozemstvu i Federaciji BiH. Zečkanović tvrdi da mladi odlaze iz Janje u potrazi za boljim životom, ali i da je, u vremenu ekonomske krize i opće nezaposlenosti, suživot iz dana u dan sve bolji.

"I možda je ta nemaština i ta sirotinja jedan od ključnih integracionih procesa na ovim prostorima, tako da iz dana u dan imamo sve više da jedni kod drugih rade, da na određen način pokušavaju taj suživot podići na jedan veći nivo, a time i olakšati život na ovim prostorima i jednim i drugim."

Suživot za primjer

U Savjetu mjesne zajednice sjedi sedam Bošnjaka i četiri Srbina i sve odluke, za sada uspješno, donose usaglašavanjem. Potpredsjednik Savjeta, Slavko Novaković, je i jedini odbornik iz Janje u SO Bijeljina. Iako Janja može biti dobar primjer suživota, kaže da je najveći problem nezaposlenost zbog koje mladi odlaze.

"To se osjeti i na ulici i na njivi, i u fudbalu i u kulturnom i u sportskom i u svakom drugom vidu i načinu života, a mislim da je Janja, sigurno, sredina za primjer. Mislim da u ovoj Bosni i Hercegovini treba da ima mjesta za sve. Međutim, smatram, da i u Federaciji i u Republici Srpskoj narod nije bitan za vlastodršce i to je najveća šteta za ovako dobar i radan narod."

Ekonomski i socijalni problemi mlade ljude tjeraju iz Janje. Negdje u Evropi ili Svijetu će potražiti posao, stvoriti porodicu, a rodnom mjestu i domovini posvetit će sjećanje i dio godišnjeg odmora.

Autor: Emir Musli, Bijeljina

Odg. urednik: Svetozar Savić