Izuzeće i samoizuzeće sudije Teodora Merona | Politika | DW | 28.09.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Politika

Izuzeće i samoizuzeće sudije Teodora Merona

Sudija Teodor Meron se sam povukao sa mjesta predsjedavajućeg Žalbenog vijeća u predmetu Radovan Karadžić, pošto je prethodno suspendovan iz pretpretresnog žalbenog postupka na suđenju Ratku Mladiću

Predsjednik Mehanizma za međunarodne krivične sudove (MMSK) Theodor (Teodor) Meron je jučer (27.92018) odlučio  da se povuče sa mjesta predsjedavajućeg Žalbenog vijeća u predmetu Radovan Karadžić. Odluka je uslijedila dva dana pošto je Karadžić, koji je u prvostepenom postupku pred Haškim tribunalom osuđen na 40 godina zatvora za genocid u Srebrenici i zločine protiv čovječnosti, uložio zahtjev da se sudija Meron izuzme iz Žalbenog vijeća. Glavni razlog naveden u zahtjevu je "mogućna pristranost" Teodora Merona, pošto je kao član sudijskih vijeća u žalbenim procesima podređenima i bliskim saradnicima Radovana Karadžića nalazio da su krivi i saglašavao se sa prvostepeno izrečenim kaznama dugogodišnjeg zatvora.

U obrazloženju svog povlačenja, Meron kaže da bi u žalbenom dijelu suđenju Karadžiću bio i ostao nepristran, ali da bi neprihvatanje zahtjeva za diskvalifikaciju moglo da prouzrokuje odugovlačenje cijelog procesa, pa se neodložno povlači. Takvu odluku donio je, ističe, imajući na umu interese pravde i Mehanizma za međunarodne krivične sudove kao nasljednika Haškog tribunala. Svoje neodložno povlačenje potvrdio je i time što je dao nalog da se sudija Ivo Nelson de Caires Batista Rosa iz Portugala upotpuni petočlano žalbeno vijeće MMKS.

Karadžić odaje priznanje Meronu za "procesnu pravičnost"

Karadžić je zatražio izuzeće Merona zbog sumnje u njegovu pristrasnost, imajući u vidu odluku o izuzeću trojice sudija zbog pristrasnosti u slučaju Ratka Mladića, koju je početkom septembra donio sudija Mehanizma Jean-Claude Antonetti.

Karadžić je zatražio izuzeće Merona zbog sumnje u njegovu pristrasnost, imajući u vidu odluku o izuzeću trojice sudija zbog pristrasnosti u slučaju Ratka Mladića, koju je početkom septembra donio sudija Mehanizma Jean-Claude Antonetti.

U zahtjevu za izuzeće, koji je potpisao njegov pravni zastupnik Peter Robinson, Karadžić odaje priznanje Meronu za "procesnu pravičnost" u dosadašnjem žalbenom postupku. Šta više Karadžić ne tvrdi izričito da je Meron pristran u njegovom slučaju, nego razloge za svoj zahtjev nalazi u odluci o izuzeću trojice sudija - Teodora Merona, Carmela Agiusa (Karmel Ađus) i Liua Daquna (Li Daćun) - zbog mogućne pristranosti u žalbenom postupku Ratka Mladića.

Pošto se taj zahtjev Mladićeve odbrane odnosio i na njega lično, Meron je kao predsjedavajući Žalbenog vijeća u pretpretresnoj fazi, prenio nadležnost i ovlaštenje za tu odluku na sudiju MMKS koji ima najduži sudski staž, a to je bio Francuz Jean Claude Antonetti (Žan-Klod Antoneti). Početkom septembra Antoneti je izuzeo, to jest eliminisao svu trojicu sudija iz Žalbenog vijeća i imenovao nove sudije. To su Mparany Mamy Richard Rajohnson (Madagaskar), Gberdao Gustave Kam (Burkina Faso) i Elizabeth Ibanda-Nahamya (Uganda), koji se do sada nisu mnogo vidjeli ni čuli u sudnicama Haškog tribunala a ni njegovog nasljednika Mehanizma za međunarodne krivične sudove.

Kao sudija u Haškom tribunalu, a zatim u MMKS, Teodor Meron je odlučivao o 13 žalbi koje su imale relaciju sa činjenicama navedenim i u Karadžićevom predmetu. Za sedam od tih 13 žalbenih postupaka bio je predsjedavajući sudijskog vijeća: u predmetima Milomira Stakića, Radoslava Brđanina, Momčilo Krajišnika, generalâ Stanislava Galića i Dragomira Miloševića osuđenih za opsadu Sarajeva, te Radoslava Krstića i Zdravka Tolimira za zločine u Srebrenici. Sva sedmorica su bila podređena Karadžiću, navodi se u zahtjevu za eliminaciju Merona iz sastava žalbenog vijeća MMKS i za svu sedmoricu je u presudama rečeno da su s Karadžićem učesnici u zajedničkom zločinačkom poduhvatu, čiji je cilj bio trajno uklanjanje Muslimana i Hrvata sa područja proglašenim srpskim.

Karadžićeva odbrana smatra da je Meron bio pristran

Meron je, kaže se u zahtjevu Karadžićeve odbrane za njegovo izuzeće, bio suočen sa dokazima koji su pobijali ili umanjivali krivicu i odgovornost sedmorice osuđenih na dugogodišnje zatvorske kazne, ali odreda je odlučivao da prihvati izvedene dokaze u prvostepenom postupku i u većini slučajeva potvrdi izrečene kazne u presudama pretresnih vijeća. Zbog toga, Karadžićeva odbrana smatra da je on bio pristran i da će biti pristran i u samom Karadžićevom slučaju, te je tražilo njegovo izuzeće iz Žalbenog vijeća, iz istih razloga zbog kojih su, kao "pristranui", diskvalifikovana trojica sudija iz vijeća koje će odlučivati o žalbi Ratka Mladića, osuđenog za ratne zločine i genocid na doživotnu kaznu zatvora.

Karadžić je u martu 2016. godine osuđen na 40 godina zatvora za ratne zločine u Srebrenici i BiH od 1992. do 1995. godine.

Karadžić je u martu 2016. godine osuđen na 40 godina zatvora za ratne zločine u Srebrenici i BiH od 1992. do 1995. godine.

Tužilaštvo Haškog tribunala, na čijem čelu je Serge Brammertz (Serž Bramerc), bilo je protiv diskvalifikacije trojice sudija u Mladićevom žalbenom postupku i podnijelo je obrazloženje svog protivljenja. Navode Mladićevih branilaca odbacila su i sva trojica sudija, ali nadležni sudija Antoneti je ostao pri svojoj konstataciji da prijeti opasnost pristranosti i nije prihvatio argumente ni jednih ni drugih.

Pometnja u MMKS

Sve u svemu, diskvalifikacija trojice sudija iz žalbenog vijeća u predmetu Ratko Mladić i jučerašnja samodiskvalifikacija Teodora Merona, koji je i predsjednik MMKS, iz žalbenog procesa Radovanu Karadžiću, unijeće u ovu visoku međunarodnu pravosudnu instituciju dosta pometnje. Mogućno je da taj potres bude i veći nego prije pet godina u Haškom tribunalu u slučaju eliminacije danskog sudije Frederika Harhoffa (Harhof) iz pretresnog vijeća koje je sudilo Vojislavu Šešelju, i to na zahtjev samog optuženog. Tri godine kasnije sudijsko vijeće Žan-Kloda Antonetija je najprije pustilo Šešelja na "privremenu slobodu", a onda je lideru srpskih radikala, optuženom za zločine protiv čovječnosti u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Vojvodini, izreklo oslobađajuću presudu. Teodor Meron je bio član žalbenog vijeća koje je, na žalbu Tužilaštva, ukinulo oslobađajuću presudu Žan-Kloda Antonetija, i osudilo Šešelja na devet godina zatvora, koje je, doduše, već proveo u pritvorskoj jedinici UN u Sheveningenu.

Haški tribunal, to jest Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je u prvostepenom postupku osudio Karadžića na 40 godina zatvora zbog genocida u Srebrenici, progona Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanja stanovništva Sarajeva i uzimanja pripadnika UNPROFOR-a za taoce. Na tu presudu žalila se i Karadžićeva odbrana i haško tužilaštvo. Karadžić je tražio da se prvostepena presuda poništi zbog proceduralnih grešaka i pogrešno utvrđenih činjenica i da mu se ponovo sudi. Tužioci su u svojoj žalbi zahtijevali da Karadžić bude osuđen i za genocid u još sedam bosanskohercegovačkih opština i da mu se izrekne kazna doživotnog zatvora. Bilo je predviđeno da definitivna presuda bude izrečena pred kraj ove godine.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preporuka redakcije