Izraelski timovi u Srbiji: Lijep gest i politički marketing

Pred utakmicu su nosili majice sa likovima navijača svog kluba koje su pobili teroristi Hamasa. Onda su pobijedili pred praznim tribinama dvorane „Pionir“, gdje će im, do daljeg, biti „domaći teren“.

Košarkaši Hapoela iz Jerusalima su probili led utakmicom protiv turskog Galatasaraja (99:96) u Fibinoj Ligi šampiona. U istoj hali će najveći izraelski klub, Makabi iz Tel Aviva, u četvrtak (9. novembar) dočekati Bajern u Evroligi.

Tako je Beograd definitivno postao domaćin za barem dva izraelska tima, dok se još čeka odluka gdje će Hapoel iz Tel Aviva igrati utakmice Evrokupa.

Hapoel Holon će pak domaćin biti u Atini, dok su tri izraelska kluba istupila iz Fibinog Kupa Evrope.

To je, za sada, košarkaški rasplet terorističkih napada Hamasa na Izrael i potonjeg izraelskog udara na Pojas Gaze. Militantno islamistički Hamas ne priznaje državu Izrael i želi, prema sopstvenim tvrdnjama, da je uništi. Njemačka, EU, SAD i neke arapske zemlje klasifikuju Hamas kao terorističku organizaciju.

Domaće izraelsko prvenstvo će ko zna koliko dugo biti na ledu, manji klubovi već raspuštaju ekipe. Kad su u pitanju veći, prije svih Makabi kao „Ponos Izraela“, nema govora o tome da se odustane od takmičenja.

Kako se tu Beograd ukazao kao domaćin? Da li taj gest prema izraelskim timovima donosi i političke poene? I ima li strahovanja za bezbjednost igrača u Srbiji?

„Beograd je veliki košarkaški grad“

Miloš Jovanović, autor košarkaškog podkasta „Šesta lična“, malo je iznenađen što Izraelci nisu domaćini na Kipru. Larnaka je blizu, a ondje već imaju iskustva sa gošćenjem izraelskih fudbalskih i košarkaških timova, kad god krene oružani sukob sa Palestincima.

„Vjerovatno su našli da je u Srbiji idealan neutralni teren, ni Zapad ni Istok, kako i mi volimo o sebi da mislimo“, kaže Jovanović za DW.

„Logistički je Beograd dobro povezan sa ostatkom Evrope. Imaće uslove da neometano treniraju, dovoljno daleko od svega što ih muči. Naposlijetku, Beograd je veliki košarkaški grad“, dodaje on.

Uostalom, i ambasador Izraela u Srbiji je ovih dana podsjetio šta Makabiju znači hala „Pionir“. Ondje su, naime, 1977. osvojili prvu svoju titulu prvaka Evrope i ušli u istoriju košarke. Tada im je i nadjenut nadimak „Ponos Izraela“.

Ovog puta je košarkaški klub Partizan, samo dan nakon Hamasovih napada, ponudio Makabiju da dođe u Srbiju.

Ta ideja je očito nekome ušla u uho, pošto su i država i grad Beograd i košarkaški savez pružili Izraelcima garancije da će se u Beogradu osjećati kao kod kuće.

Biće malo više policije

Izraelski ambasador Jahel Vilan kaže da će ti potezi srpske vlasti „dodatno ojačati prijateljstvo dva naroda“.

Zahvaljivao se i direktor jerusalimskog Hapoela Alon Kremer. „Od trenutka kad smo došli, zaista se osjećamo kao kod kuće. Od taksista u gradu do predsjednika saveza, svi su nam poželjeli dobrodošlicu“, rekao je on za Evronjuz.

Izgleda da niko ne očekuje bezbjednosne probleme zbog prisustva izraelskih timova u Beogradu, premda će se utakmice ipak igrati pred praznim tribinama.

„To ne znači da se očekuju incidenti, ali vjerovatno je takva policijska procjena kako bi se upravljalo rizikom“, kaže Bojan Elek iz Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku.

„Rekao bih da su male šanse da se oko tih utakmica pojave neki protesti, nema u Beogradu nekih grupa sa takvim potencijalom. Logično, najviše ljudi koji bi protestovali je u Sandžaku, ali posljenji skup u Novom Pazaru je protekao sasvim mirno“, dodaje Elek za DW.

Dobra reklama za Srbiju, ali…

Više sagovornika DW slaže se da je otvaranje vrata za izraelske klubove dobra reklama za Srbiju – naposljetku, i politički poen na Zapadu.

Zvanični Beograd osudio je terorističke napade na Izrael i nije se dalje petljao u stvar. Na glasanju u Generalnoj skupštini UN, gdje je velikom većinom zatražen „humanitarni prekid vatre“ zbog situacije u Gazi, Srbija je bila uzdržana, baš kao i Njemačka.

„Jeste dolazak košarkaša iz Izraela dobra reklama za Srbiju, ali ne smijemo da budemo previše glasni“, kaže jedan naš izvor iz vrha vlasti. „Jer, ovi drugi nisu priznali Kosovo.“

„Ovi drugi“ je šifra za Palestinu sa kojom Srbija zvanično održava odnose. Ali je i šifra za one koji podržavaju Palestince. Iako su bogate države Arabijskog poluostrva priznale nezavisnost Kosova, to nisu učinili Iran, Irak, Sirija, Liban, niti Maroko, Alžir i Tunis.

Pitanje odnosa prema Kosovu često diktira diplomatske odnose Srbije sa drugim zemljama. Utoliko su čudnije okolnosti pod kojima Izrael jeste priznao Kosovo – u sklopu takozvanog Vašingtonskog sporazuma, kada je bivši američki predsjednik Donald Tramp dovukao za sto srpskog kolegu Aleksandra Vučića.

Dil na koji je tada Vučić pristao toliko je čudnovat da i ambasador Izraela u Srbiji pretpostavlja da je „Izrael promijenio stav pod američkim pritiskom, a ne zato što je prijateljstvo sa Srbijom izgubilo na značaju“.

„Do danas nisam imao priliku da na papiru vidim razloge zbog kojih je Izrael promijenio politiku“, rekao je ambasador Vilan nedavno za BBC.

Doduše, Srbija na kraju nije prebacila ambasadu iz Tel Aviva u Jerusalim, što je takođe bilo predviđeno Vašingtonskim sporazumom. Samo pet država svijeta imaju ambasade u Jerusalimu – SAD, Kosovo, Gvatemala, Honduras i Papua Nova Gvineja.

Praktično sve ambasade su odatle pomjerene u Tel Aviv nakon rata 1967. kad je Izrael okupirao i Istočni Jerusalim.

Baš tada su i prekinuti jugoslovenski diplomatski odnosi sa Izraelom, iako je socijalistička Jugoslavija ranije bila jedan od najgorljivijih podržavalaca stvaranja jevrejske države.

Stolice i stubovi

No, danas je računica u Beogradu neka druga. Srpska spoljna politika se predstavlja kao „oslanjanje na četiri stuba“, što kritičari obično zovu „sjedenjem na više stolica“.

„Srbija se u posljednjih desetak godina svojski trudi da se u globalnim sukobima drži neutralno, što iz političkih, što iz ekonomskih razloga“, kaže nam Andrej Ivanji, urednik u beogradskom nedeljniku „Vreme“.

„Takvu poziciju je zauzela i nakon ruske invazije na Ukrajinu, što Zapad Srbiji veoma zamjera“, podsjeća Ivanji.

Ovaj novinar, koji važi za dobrog poznavaoca Izraela gdje upravo boravi i izvještava, primjećuje da se taktika „neutralnosti“ dosljedno sprovodi i sada.

„Srbija ima bliske, a prije svega ekonomski isplative, odnose sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima i tu se ne može očekivati pretjerana osuda Hamasa, da se ne bi uzbunjivao arapski svijet“, kaže on.

Bilo je, doduše, propalestinskih skupova u Beogradu, ali je bilo i proizraelskih – i jedni i drugi slabo posjećeni. Masovniji skup „podrške Palestini“ zabilježen je ove sedmice u Novom Pazaru gdje se okupilo oko tri hiljade ljudi.

Prema reakcijama na društvenim mrežama i nekim nereprezentativnim anketama, reklo bi se da javno mnjenje ubjedljivom većinom osuđuje i krvave napade Hamasa i strašnu odmazdu Izraela.

„Ima i onaj narativ iz devedesetih, da su Srbi i Jevreji dva najnapaćenija naroda pa imaju razumijevanja jedni za druge. A posljednjih godina su i izraelske kompanije veoma prisutne u Srbiji“, podsjeća Ivanji. „U tom kontekstu nije neobično što će Makabi igrati u Beogradu.“

Srpsko iskustvo sa sankcijama

Djeluje da rukovodstvo u Beogradu ne cicijaši kad su potrebni ovakvi gestovi dobre volje. Daleko najbolje naslove u zapadnoj štampi je Srbija tokom Vučićeve vlasti dobila kada je masovno vakcinisala došljake i goste – za džabe.

Beograd je danas pun ljudi iz Rusije i Ukrajine, premda oni postaju problem tek ako su politički aktivni.

Sportski novinar Miloš Jovanović podsjeća da je, kad je počeo rat u Ukrajini, bilo priče da bi i košarkaši moskovskog CSKA mogli da budu domaćini u Beogradu.

„I tada sam bio za to. Kao neko ko se sjeća sportskih sankcija 1992, uvijek sam mislio da sportisti ne treba da pate zbog ratova“, kaže on.

Misli se tu na sankcije zbog kojih recimo fudbaleri tadašnje Jugoslavije nisu išli na Evropsko prvenstvo, a košarkaši Partizana su na putu do titule šampiona Evrope igrali više u Fuenlabradi nego u Beogradu.

Prema Jovanoviću, ovim Beograd pokazuje kosmopolitski karakter.

„Mislim da je u redu da Beograd bude spona dva dijela Evrope, kao što njegov istorijski geostrateški položaj nalaže. Odlično je da smo se našli Izraelcima u nevolji i trebalo bi da se nađemo svakome ko bude u sličnoj situaciji.“

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na  Instagramu