Između Berlina i Minska

Aleksandar Rodin spava samo četiri sata dnevno. Kada mu dođe inspiracija ovaj slikar ne zna koje je doba dana. "Onda sam kao opsjednut. Cijelu noć skačem s kistom oko platna", kaže Rodin. Već dvije godine radi na svojoj najvećoj slici: 15 metara duga, četiri metra visoka. Slika nosi naziv "Global Warning" (engl.: globalno upozorenje). Radi se o prirodnim katastrofama.

Atelje na 800 četvornih metara

Nije ni čudo što Rodin izgleda tako umorno kad oko podneva kroz bočna vrata iz svoje provizorne spavaće sobe ulazi u atelje. Njegova radionica zauzima cijeli jedan kat - oko 800 četvornih metara - u poznatoj berlinskoj umjetničkoj kući Tacheles, u kojoj se okupljaju alternativni umjetnici i kojoj neprestano prijeti zatvaranje. Rodin je odjeven u havajsku košulju, na glavi mu je vojnička kapa, na licu rijetka brada, a na prstima mrlje od plave boje. "Berlin me uvijek iznova inspirira. Takve slike kao što sam stvorio ovdje, ne bih mogao stvoriti nigdje drugdje", kaže ovaj slikar.

S radija se čuje rock glazba. Mnogi posjetitelji šeću kroz atelje. Zastanu nakratko ispred jedne od 30 slika, razmjene nekoliko riječi i idu dalje do sljedeće slike. Rodinove slike zahtijevaju od promatrača vremena i mašte. Na njima su skriveni brojni detalji, koje je potrebno otkriti i spojiti u jednu priču. Rodin kaže da je on kao umjetnik "medij između realnosti i irealnosti."

Njegove slike su već izlagane u Francuskoj, Španjolskoj, Italiji, Poljskoj, Belgiji i Nizozemskoj. I do tisuću ljudi iz različitih zemalja dolazi dnevno na njegovu stalnu izložbu u Tachelesu. Priznanja i podrške Rodin ima dovoljno u zapadnoj Europi - za razliku od njegove domovine Bjelorusije.

Odnosi kao za vrijeme Sovjetskog saveza

Aleksandar Rodin je rođen 1947. u bjeloruskom gradu Baranaviči. Studirao je umjetnost u Minsku i prilično rano otkrio svoju strast za eksperimentalno slikarstvo. Ali izlagati svoje slike gotovo da i nije mogao za vrijeme Sovjetskog Saveza. "Samo jednom su moje slike pokazane na jednoj izložbi. Tu je sigurno 'zaspala' zadužena služba", prisjeća se uz smiješak Rodin. Navodi da mu je kazano da je njegova umjetnost nepoželjna i da ne odgovara ideološkom okviru.

Slična situacija je danas i u Bjelorusiji, kaže Rodin. Dodaje da toj zemlji izgleda ne treba otvorena, slobodna umjetnost. Službene zabrane za kritične umjetnike nema, ali se zato brojni od njih nalaze na vladinoj "crnoj listi". "Vlasti se plaše te umjetnicima postavljaju granice", naglašava Rodin. Tako mnogi od neslužbeno zabranjenih glumaca i glazbenika teatarske predstave ili koncerte održavaju u inozemstvu. Stoga je to stanje na neki način paradoksalno: bjeloruski fanovi moraju putovati u iznozemstvo da bi uživo slušali svoj omiljeni bjeloruski bend. "Društvo u Bjelorusiji je bolesno", kaže Rodin.

Put u Europu vodi preko Berlina

Njegov recept protiv te bolesti društva glasi: "Bjelorusija mora prepoznati samu sebe - i Europu. Jer Bjelorusija je dio Europe." Već deset godina Rodin dolazi redovito na nekoliko mjeseci u Berlin. Dosad je bez problema dobivao vizu, jer kao međunarodno priznati umjetnik, Aleksandar Rodin ima podršku Goethe Instituta.

Kako bi i drugim umjetnicima otvorio vrata koja vode u Europu Rodin organizira "Krov" (orig.: Dach) - festival suvremene bjeloruske umjetnosti u Berlinu. Krajem lipnja se taj festival održava 14. put. "Dovodimo mlade umjetnike iz Bjelorusije na tjedan dana u Berlin. Oni će doživjeti atmosferu grada u središtu Europe i stvarati svoja umjetnička djela." 24. lipnja će se zatim te slike, instalacije i skulpture moći vidjeti u Tachelesu. Rodin se nada da će berlinski zrak slobode dobro doći bjeloruskim umjetnicima. Njemu samom taj zrak svakako godi - usprkos besanim noćima.

Autorice: Olga Kapustina / Marina Martinović

Odg. urednik: Azer Slanjankić