Izlazak Rusije iz ICC-a - fatalan čin

Za Fatou Bensouda je to bio gorak dan. Kao da glavni tužilac u Međunarodnom krivičnom sudu, porijeklom iz Gambije, nema dovoljno briga. Sada se iz Međunarodnog krivičnog suda želi povući i Rusija. U Kremlju se navodi da je Međunarodni krivični sud (ICC) jednostran i da nije nezavisan. Sud se bavi ruskim zločinima, počinjenim u Gruziji, Južnoj Osetiji i u istočnoj Ukrajini, ali se ne brine o zlodjelima drugih strana u konfliktu, argumentuju ruski predstavnici. Stoga Rusija, kako kažu, napušta sud. Povukla je svoj potpis sa Rimskog sporazuma i time više ne priznaje „Veliku povelju", poznatiju kao Magna Karta. Ovim činom je Rusija postala članica sve brojnijeg kluba. Ostale zemlje sa pravom veta u Vijeću sigurnosti, SAD i Kina, ali i države kao što su Sirija i Irael, ne podvrgavaju se više međunarodnom pravosuđu.

Ruski izlazak iz ICC je fatalan čin. " Međunarodni sud ICC se", navode kritičari, "do sada samo koncentrisao na afričke zločince i razvijao diktaturu zapadnih pravosuđa u kojim dominiraju bijelci". To su samo neki od retoričkih topova koji dolaze od ponekih afričkim državama.

Saglasnost zemalja odakle potiču optuženi

Jedno je sigurno: ICC, koji je sa radom počeo prije 14. godina sa zadatkom da kazni sve one koji su počinili ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, do sada je progutao više milijardi eura i za to vrijeme izrekao samo četiri presude. Sve su se odnosile na afričke počinitelje. Među njima su vođa paravojnih formacija iz Konga i oni koji su uništili svjetsku kulturnu baštinu na sjeveru Malija. Procesi koji su trenutno u toku, također se isključivo tiču samo Afrikanaca kao što je Laurent Gbagbo, bivši predsjednik Obale Slonovače.

Činjenica je i da pred ICC-om još nikada nije počeo nijedan proces, bez izričite želje zemlje porijekla optuženog. Sada ICC sve više procesuira zločine koje su počinili ljudi iz vrha vlasti, koji bi to željeli spriječiti. Ali, i oni koji su svojevremeno ratifikovali i potpisali Rimski sporazum.

Sudanski predsjednik Omar al-Bašir je među afričkim vlastodršcima heroj. Bašir, koji je od 2009. godine optužen za genocid u Darfuru, morao i trebao biti uhapšen tokom nekog nekog od brojnih putovanja jer je za njim svo vrijeme postojao nalog za hapšenje. Međutim, Bašir se, manje-više, slobodno kreće po zemljama članicama Afričke unije i ne mora se bojati da će biti isporučen u Den Haag. Južnoafrička Republika ga je 2015. godine dočekala i dozvolila da slobodno napusti zemlju. Na masovne kritike iz Den Haaga je prije nekoliko sedmica uslijedilo odstupanje Južnoafričke Republike iz ICC-a.

Sve više afričkih država razmišlja da napusti ICC. Ustvari, uvijek se radi o unutrašnjo-političkim motivima kojim se želi zacementirati nekažnjivost. Nedavno je „New York Times" napisao da bi samo uz pomoć jasne podrške svjetskih sila ICC mogao opstati. Izborom Donalda Trumpa za američkog predsjednika i nakon najave povlačenja Rusije, to bi sada mogla biti utopija. Sada bi se moglo čak ubrzati i povlačenje drugih država, a posebno afričkih.

Ako sve više zemalja napušta ICC, onda se njegov ugled i ugled glavnog tužioca tope kao maslac na suncu.  To je gorak dan za Fatoua Bensouda. On je još gori za veliki broj žrtava rata, genocida i nasilja. Oni neće doživjeti da pravda bude zadovoljena zbog nedostatka pravnih alternativa, jer moćnici u Rusiji, Kini, na Zapadu, ali i na afričkom kontinentu, ljudska prava gaze nogama -  iz čisto političkih razloga.