1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
PolitikaTurska

Izbori u Turskoj: Erdoganovi izazivači

Burak Ünveren
12. april 2023

Na predsjedničkim izborima 14. maja u Turskoj u trci su četiri predsjednička kandidata. Dugogodišnjeg predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana probaće da pobijede tri kandidata.

https://p.dw.com/p/4PjUO
Kandidati za predsjednika Turske

Redžep Tajip Erdogan

Od gradonačelnika Istanbula od 1994. do 1998. godine, napredovao je do predsjednika, koji je sebi dao izgraditi novu palatu. Ovaj 69-godišnji političar vlada Turskom od 2002. godine, kada je došao na vlast kao osnivač umjerene islamističke Partije pravde i razvoja (AKP). Bio je premijer do 2014. godine i od tada je predsjednik. Kao predsjednik, on je takođe učvrstio svoju moć u ustavu na referendumu 2017: on sada kontroliše politiku, birokratiju i pravosuđe na način bez presedana u istoriji. Još 2012. godine kritikovao je koncept podjele vlasti, koji je opisao kao „prepreku”.

On je posljednjih godina pod pritiskom zbog ekonomske situacije i sve većih ograničenja ljudskih prava i vladavine prava. Njegova stranka je trenutno u savezu sa ultranacionalističkom Partijom nacionalističkog pokreta (MHP).

Kemal Kilidždaroglu

Kilidždaroglu nikada nije viđen kao prirodna nada opozicije, ali se na kraju ipak probio. Zajednički je kandidat opozicionog saveza, takozvanog „Šestočlanog stola".

Ovaj 74-godišnji političar smatra se borcem protiv korupcije, a jedan od njegovih nadimaka je „Demokratski ujak". Od 2007. je lider Republikanske narodne partije (CHP) orijentisane prema kemalističkom sekularizmu.

Najveće obećanje koje su dali Kilidždaroglu i njegov šestočlani sto je da će Tursku ponovo transformisati – dakle, koliko god je moguće vratiti sve ustavne izmjene koje je Erdogan učinio da bi proširio svoju vlast: parlamentarnu demokratiju, vladavinu prava, slobodu mišljenja i medijske slobode treba što prije ponovo uspostaviti i poštovati podjelu vlasti. On je nedavno za DW najavio da će kao predsjednik ukinuti krivično djelo „vrijeđanje predsjednika” – krivičnopravnu klauzulu koja je omogućila Erdoganu da do danas optuži gomillu ljudi.

Njega će takođe u izbornoj kampanji podržati gradonačelnici Istanbula i Ankare. A sudeći prema izjavama kurdskih političara procjenjuje se da će dobiti i 15 do 20 odsto kurdskih glasova.

Muharem Indže

Još dva političara se kandiduju za predsjednika, ali nisu baš popularni: njihove kandidature su izazvale mnogo kritika u turskom društvu.

58-godišnji Muharem Indže je već bio predsjednički kandidat 2018. godine, u to vrijeme za CHP. Tada je izgubio od Erdogana, iako je dobio impresivnih 30 odsto glasova.

Zatim je napustio CHP i osnovao sopstvenu malu stranku pod nazivom "Domaća partija" (Memleket Partisi). On optužuje CHP da ga prije pet godina nije dovoljno podržala. Mnogi ga pozivaju da se ne kandiduje. Međutim, pregovori između njega i Kilidždaroglua još nisu doveli do toga da on povuče svoju kandidaturu.

Indžova predizborna obećanja uključuju jačanje vladavine prava i slobode medija, što bi, prema njegovim riječima, takođe trebalo da dovede do poboljšanja turske privrede i turizma.

Sinan Ogan

Drugi kandidat, Sinan Ogan je apsolutni autsajder na izborima. Podržava ga ultranacionalistički mikropartijski savez.

Godine 2011. ušao je u parlament sa MHP, kada još nije bila većinski glas AKP, već njena opoziciona partija. On je 2015. godine isključen iz svoje stranke, što je povučeno nakon sudskog spora. Međutim, 2017. ponovo je izbačen. Razlog: Njegovo ponašanje je „ozbiljno narušilo jedinstvo stranke"; optužen je za „ozbiljan nedostatak discipline u odnosu na predsjednika stranke". Iako je u to vrijeme važio za mogućeg nasljednika partijskog vrha, on sada nema realne šanse da bude izabran.

Njegova spoljnopolitička linija izgleda jasna: na primjer, obećava da više neće slaviti Dan nezavisnosti Grčke. Kao ultranacionalista, on ističe da Turska treba da obrati posebnu pažnju na turske države.

Ugrožavanje šansi za pobjedu

Turci već imaju iskustva i znaju da ih nekoliko glasova može koštati izborne pobjede: Erdogan je 1994. godine bio jedan od nekoliko kandidata za gradonačelnika Istanbula. Dok su četiri kandidata neislamistički orijentisanih partija dobili po 22, 20, 15 i 12 odsto glasova, Erdogan je dobio 25 odsto svih glasova i tako je izabran za gradonačelnika. Opet, u Turskoj postoji bojazan da bi nejedinstvo opozicije moglo dovesti do tijesne pobjede Erdogana.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu