Izbjeglica u dresu njemačke reprezentacije

Dvije nogometašice ženske nogometne reprezentacije Celia Okoyino i Fatmire Bajramaj svoj životni put vide kao način da ohrabre druge migrante u Njemačkoj. Okoyino ima afričke korijene, a Fatmire Bajramaj je s Kosova.

Zajedno igraju za Njemačku, ali im životne priče ne mogu biti drugačije. Celia Okoyino – otac iz Kameruna, majka Francuskinja, rođena u Bonnu - u tadašnjem je njemačkom glavnom gradu susretala ljude sa svih strana svijeta, u multikulturalnoj školi koju je pohađala. Probleme s bojom kože nikada nije imala: „Moram priznati: rijetko. U osnovnoj školi par puta. Ali kasnije ne, s obzirom da dolazim iz sela u kojem se svi međusobno znaju. Kasnije smo i tako zajedno igrali nogomet s dječacima, pa nas je vezalo prijateljstvo.“

Iz ratnog Kosova u dres Elf-a

Fatmire „Lira“ Bajramaj imala je četiri godine kada je došla u Mönchengladbach (Menhengladbah) kao izbjeglica s Kosova. Za malu Liru i njenog brata prve godine u novoj domovini su bile teške: „Druga djeca su mene i brata uvijek malo izbjegavala. Nismo se nikada smjeli igrati s njima, jer su uvijek govorili: ne, to su stranci. Kod nas je to bilo malo žešće nego kod Celie. Kada sam počela igrati nogomet, počeli su pokazivati poštovanje prema meni. Tada je bilo ok.“

Lira Bajramaj je svojim talentom zaslužila poštovanje. Od kada igra za reprezentaciju zadnje četiri godine, stoji u centru pažnje. 21-godišnjakinja se rado šminka, voli se slikati, slovi kao „mlada divlja“ u momčadi, ali nogomet nije jedina stvar u njezinom životu. Svoju sportsku popularnost koristi kako bi savjetima pomogla drugoj djeci izbjeglicama: „Dobivam poruke od drugih curica, koje su proživjele rat – gore od mene – ili pak iz drugih država poput Maroka ili Turske. Ili od cura, koje mi kažu da sam im uzor. Kako si to uspjela? I za mene je to super.“

„Svi smo mi isti“

Prošle godine je Njemački nogometni savez (DFB) napravio kratki film na temu integracije. Roditelji reprezentativki, sa i bez migracijske pozadine, zajedno na roštilju. Jasno je da su Lirini i Celijini roditelji bili tu.

Zajedništvo je iznimno važno za uspješnu integraciju, tvrdi Celia Okoyino: „Ako moramo zajedno igrati i vidimo da samo zajedno možemo biti uspješne, onda nastane poštovanje i prihvaćanje, gdje porijeklo ne igra nikakvu ulogu.“

Za Liru Bajramaj je njena domovina Kosovo još uvijek od iznimne važnosti. Njena životna priča će u listopadu biti objavljena u knjizi pod naslovom „Od izbjeglice do svjetske prvakinje“. Svoja iskustva rado dijeli s ostalima: „Ako te kao stranca ružno tretiraju, nemoj se predati i bori se. Jer, svi smo mi isti.“

Autor: Martina Knief/mj

Odg. urednik: Azer Slanjankić