Italijani preuzimaju komandu nad UN-trupama u Libanu

Konačno se našao jedan hrabar političar. Nakon što je Francuskoj angažman u Libanu bio previše riskantan, u igru je ušla Italija. Rim je rekao «Da!» , prihvatamo ovaj opasan zadatak, ali ne zato što vlada Romana Prodija igra spasitelja već zato što se radi o dobro promišljenoj vanjsko-političkoj kalkulaciji. Italija naime želi da se vrati u prvi tim zemalja, koji dominiraju internacionalnom političkom scenom. To Romano Prodi, od dolaska na funkciju italijanskog premijera, nije ni pokušavao sakriti. Prvu priliku Rim je već iskoristio, pokazavši spremnost da pruzme komandu nad mirovnim trupama u južnom Libanu. Medjunarodna zajednica je odahnula. Najkomplikovaniji zadatak i možda najvažnija medjunarodna misija prijetila je da propadne jer je mnogim zemljama, komanda nad mirovnim trupama bila vruć krompir.

Smjena vlasti u Italiji i vanjskopolitičke ambicije bivšeg predsjednika Evropske Komisije Romana Prodija su za svijet sretne okolnosti. Samo nekoliko mjeseci ranije bilo bi potpuno nezamislivo da Italija pod tadašnjim vodjstvom Silvia Berluskonija preuzme vodeću ulogu u mirovnoj misiji na jugu Libana. Stara Berluskonijeva vlada bila je potpuno podredjena Washingtonu. Berluskonijeva Italija kao zemlja, koja je na čelu mirovnih trupa, nikad ne bi bila prihvaćena od strane arapskih zemlja. Prodijevoj Italiji svi kliču i svi se raduju preuzimanju komande nad mirovnim trupama, posebno Izrael i libanska vlada. To je i znak da se na Rim, na vanjsko-političkoj sceni sada potpuno drugačije gleda nego prije četiri mjeseca, u vrijeme Berluskonija. To je primjetna promjena, koju je Prodi ostvario u najkraćem mogućem roku. Italijanska komanda nad trupama u Libanu nije loše rješenje. Ova zemlja ima bogata iskustva u mirovnim misijama u svijetu, zna kako da komanduje i ima tradicionalno dobre odnose sa zemljama takozvanog mediteranskog pojasa. Ona nije uvijek imala najbolja iskustva, kao na primjeru Somalije. Ali ona su je naučila da mora postojati jasna komandna struktura i mandat. A to dosadašnja rezolucija UN-a, koja je samo jedan iznudjeni kompromis, ne nudi. Američki predsjednik Bush je u pravu kada kaže da trupe moraju imati jasno definirane zadatke. I Prodi je u pravu kada ga u tome podržava. Samo kada se zacrta ko će, kada i kako razoružavati paravojne trupe Hezbolaha i kako će se to kontrolirati, misija UN-a ima šansi da buse uspješna. No, čak i tada ona ostaje veoma rizična misija. U Italiji se svi raduju i ne rzmišlja se o opasnostima. Ali kada prvog vojnika vrate u kovčegu iz Libana, rasploženje će se promijeniti. Ponos, zbog preuzimanja komande nad mirovnim trupama u Libanu, zamijeniće strahote posljedica ovog angažmana. Emocionalne reakcije mogle bi biti problem za Prodijevu vladu. Stoga se novi italijanski premijer, u svojoj težnji za medjunarodnim priznanjem, igra vatrom.