Istočnonjemački fudbal u krizi

"Prije je sve bilo bolje!"

Stara dobra izreka omiljena je kao nikada među menadžerima i odgovornim osobama u nogometnim krugovima na istoku Njemačke. U vrijeme kada je postojala Demokratska Republika Njemačka (DDR), niko se nije morao mučiti s poreznim prijavama, niko nije morao "loviti" sponzore, niko se nije brinuo koliko je novca u klupsku blagajnu stiglo od prodaje ulaznica. Ah da... u tim vremenima je i istočnonjemački nogomet bio "neko i nešto" u Europi!

1974. 1. FC Magdeburg osvojio je Kup pobjednika kupova. Iste godine je nacionalna reprezentacija DDR-a na Svjetskom prvenstvu pobijedila Saveznu Republiku Njemačku - i to u gostima! A klubovi poput Dynama iz Dresdena ili 1. FC Lokomotive iz Leipziga u europskim kup-natjecanjima bili su praktično neosvojive utvrde.

Tužna današnjica

20 godina nakon ujedinjenja, svi navedeni klubovi tavore u trećoj, četvrtoj (ili čak nižim) njemačkim ligama, nastupaju pred šačicom gledatelja i sretni su uopće da dobiju licencu za natjecanje. Na istoku, uključujući i nekadašnje područje Zapadnog Berlina, više nema prvoligaških klubova. Posljednji predstavnik je bila berlinska Hertha (iz zapadnog dijela Berlina), koja je u maju ispala (nakon 13 uzastopnih sezona) iz 1. lige. U drugoj ligi, osim Herthe, nastupaju još tri "prava" istočnjačka kluba. U trećoj ligi ih ima pet.

Šta je razlog propasti nogometa na istoku? Svugdje se u klubovima čuju isti odgovori: premalo sponzora, premalo novca, loš menadžment. Prilikom "spajanja" istočnonjemačkog i zapadnonjemačkog nogometa 1991. godine, klubovi s istoka su se odjednom suočili s prevelikim problemima. Transformacija sa socijalizma na kapitalizam morala je biti provedena u roku od samo nekoliko mjeseci. Odjednom su se oni našli u situaciji da moraju preživjeti bez državnih subvencija - klubovi uopće nisu znali kako se u sportu preživljava uz pomoć tržišnog gospodarstva. Najbolji igrači, među njima Andreas Thom, Ulf Kirsten i kasnije Michael Ballack, prešli su u klubove na zapadu zajedničke države. A privatnih firmi, koje bi "uskočile" kao sponzori, u tim danima jednostavno nije bilo.

Nedostaju sponzori

Danas na istoku ima uspješnih poduzeća, no većinom su to male ili srednje velike kompanije koje ne mogu uložiti previše novca u sportski sponsoring. Velike investicije su nemoguće. A da bi se pridobilo velike firme za dugogodišnjeg partnera, poput suradnje FC Bayerna i Deutsche Telekoma, za to su potrebni uspjesi - i pozitivni imidž.

Ugled istočnonjemačkog nogometa posljednjih je godina kontinuirano opadao. Umjesto da se priča o pobjedama i dobrim nastupima, sve češće se u medijima piše o nasilju takozvanih "navijača", o neredima i rasističkim izgredima. "To nije fer. Ne radi se isključivo o problemu istočnonjemačkog nogometa, to nije ni nogometni problem. To je društveni problem", žali se Georg Moldenhauer, predsjednik nadležnog nogometnog saveza. Mediji se, i to se treba priznati, radije koncentriraju na izvještavanje o nasilju, nego o klasičnim izvještajima o tijeku jedne utakmice iz recimo 5. lige.

Pročitajte na sljedećoj stranici: Red Bull anđeo spasitelj?

Red Bull anđeo spasitelj?

Od prije godinu dana, sportsko izvještavanje s istoka Njemačke obogaćeno je za jednu novu, atraktivnu temu. To je klub RB Leipzig. Vlasnik austrijskog proizvođača pića Red Bulla kupio je od nižerazrednog kluba SSV Markranstädta prava nastupa u petoj njemačkoj ligi i novi klub preimenovao u RB Leipzig.

U klub su stigli novi igrači, među njima i neki s prvoligaškim iskustvom, a kupljena su i prava nastupa na modernom stadionu u Leipzigu. Već u prvoj sezoni RB je izborio pravo nastupa u 4. ligi. Stvarni cilj je: Bundesliga.

Nogometni fanovi u Leipzigu podijeljeni su oko ovog "projekta". Bilo je i protesta protiv vlasnika, a utakmice RB-a navijači protivničkih timova koriste i za izrugivanje "limenoj momčadi". Mnogi se boje da se ulaskom bogataša u nogomet gasi navijačka kultura, da nogomet postaje žrtva komercijalizacije.

No, ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da veći dio građana u regiji oko Leipziga podržava angažman austrijskog bogataša. Oni su gladni vrhunskog nogometa.

Mlade nade za bolju budućnost

Je li RB Leipzig pravi model za spas nogometa na istoku Njemačke? Ne, tvrdi Moldenhaer: "To je iznimka, a ne pravilo. Klubovi se moraju najviše potruditi oko onoga što već sad imaju: a to je rad s podmladkom." Izgleda da su neki klubovi to već shvatili. Otvaraju se moderni sportski internati u kojima se školuje mlade talente iz regije. Dosta novca ulaže i Njemački nogometni savez (DFB). Od ukupno 35 "elitnih škola" koliko ih financira DFB, njih osam se nalazi na području nekadašnjeg DDR-a.

Ali, što učiniti kad mladi talenti u svojim matičnim klubovima ne vide sportske perspektive? Njemački reprezentativni vratar René Adler odlučio se protiv svog VfB Leipziga u korist Bayera iz Leverkusena. "Ako se od deset talenata dva odluče otići u drugi klub to nije strašno, i dalje imamo dobre šanse za uspjehom", optimistično tvrdi naš sugovornik Moldenhauer. I ponavlja kako je u svijetu nogometa sasvim normalno da vrhunski igrači igraju u vrhunskim klubovima.

I u pravu je. U ljetnom prijelaznom roku dva "zapadna" kluba ostala su bez dvojice vrhunskih talenata. Sami Khedira i Mesut Özil više ne igraju u dresu Stuttgarta ili Werdera. Oni su nove zvijezde madridskog Reala.

Autor: S. Faupel / S. Matić

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić