Diskusija u litvanskoj šumi o korupciji u Iraku

Oko četrdeset minuta trajao je put od Vilnjusa do prihvatnog kampa za izbjeglice Rudnikaj. Čim smo parkirali ispred kampa prišao nam je čuvar i pitao nas šta tražimo tu. Nas dvojica novinara sa Bliskog istoka prilično ličimo na ljude koji su zatvoreni u kampu, samo naša evropska pratilja izgleda jasno drugačije. Kažemo da smo novinari i da želimo da pišemo o kampu. Jedan drugi čovjek provjerava naše papire. Objašnjava nam da bez dozvole Ministarstva unutrašnjih poslova Litvanije ne smijemo da kročimo u kamp. Tri sata smo čekali OK iz Vilnjusa da bismo mogli da uđemo u kamp ograđen čeličnom žicom.

- pročitajte još: Što to rade migranti na bjelorusko-litvanskoj granici?

U kampu su kamp-kućice i šatori, koje, kako kažu, ne smijemo da pogledamo iznutra iz „bezbjednosnih i higijenskih razloga". Od migranata nas dijeli još jedna ograda. Najveći broj njih je sa Bliskog istoka, neki iz Afrike. Mahom muškarci između 20 i 30 godina starosti.

Mnogi Iračani u kampu se žale na socijalnu nepravdu, kao i autoritarno ponašanje političara i paravojnih formacija. Jedan vrijeđa poznatog političara, drugi ga pak uzima u zaštitu. I tako, usred litvanske šume vodi se diskusija o korupciji u Iraku. Većina mladića učestvovala je u nasilno ugušenim protestima za politički nezavisan Irak u jesen 2019. Ljudi su izašli na ulice takođe i protiv korupcije.

Označen za cijeli život

Ahmed, mladić iz Kerbale ima rane po cijelom tijelu. Prije šest godina ranjen je u eksploziji auto-bombe, priča. Tada je izgubio i jedno oko. Drugim tužno gleda u nas. Toliko tužno, kao što zvuči i njegov glas.

21-godišnji Abdulah još od najranijeg djetinjstva pati od psorijaze. Ekcemi mu pokrivaju skoro čitavo tijelo. Još jedan izbjeglica pati od slabosti mišića. Isto kao i njegov brat, priča. On leži u šatoru i ne može da se pomjera.

Pitamo se: Šta će biti s ovim ljudima?

Politička igračka

Većina izbjeglica i migranata u kampu Rudinkaj želi samo jedno: u Evropsku uniju, u Evropu. Ali, Evropa oklijeva, i Litvanija koja je na granici EU takođe oklijeva. Jer, kao mala zemlja preopterećena je ogromnim brojem zahtjeva.

Sa zamjenikom ministra unutrašnjih poslova Litvanije, Arnoldasom Abramaviciusom razgovarali smo na licu mjesta. U intervjuu za DW je rekao da je svjestan teške situacije u kojoj se ovi ljudi nalaze.

Istovremeno se žali kako turističke agencije u susjednoj Bjelorusiji svjesno mame Iračane, koje ih od Minska prebacuju u pravcu Baltika, dakle na granice EU. Bjelorusija svjesno širi lažne vijesti o Minsku kao pogodnoj kapiji za ulazak izbjeglica u susjednu Evropsku uniju. Na taj način ciljano Litvaniju, koja je članica Evropske unije, stavlja pod pritisak.

Što se tiče sudbine ljudi, Litvanija nastoji da poboljša situaciju, uvjerava nas zamjenik ministra. Sa vladom u Bagdadu su dogovorili da će se pobrinuti o izbjeglicama čim letovi iz Bagdada ka Minsku budu obustavljeni. I zaista, Iraki ervjez, najvažnija iračka avio kompanija najavila je prije nekoliko dana da će anulirati sve letove za Bjelorusiju u avgustu.

Posmatrači ove mlade muškarce, u ovom i drugim kampovima u Litvaniji vide kao političke igračke. Od kako je EU uvela sankcije protiv bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka, zbog brutalnog ophođenja prema tamošnjoj opoziciji, on očigledno instrumentalizuje izbjeglice i koristi ih kao sredstvo pritiska na EU.

Činjenica je takođe da su samo u nekoliko prethodnih nedjelja stotine migranata ilegalno prešli bjelorusko-litvansku granicu. Tokom ove godine na granici je uhvaćeno oko 3.500 ljudi. Litvanija strahuje da bi ih do kraja godine moglo stići više od 15.000 sa Bliskog istoka i iz Afrike. U međuvremenu je Bjelorusija najavila da želi da zatvori granice prema Litvaniji. Tako da izbjeglice ne mogu nazad.

Čežnja za Evropom

Bjelorusija potpuno svjesno, iz političkih razloga podržava Iračane i druge izbjeglice, koji žele da novi dom pronađu u susjednoj Evropskoj uniji, kaže lokalni politikolog Vitis Jurkonis. „Ali, Litvanija nema ni infrastrukturu ni potrebno iskustvo da obradi zahtjeve za azil u ovoj količini.“ Pri tom, u Litvaniju takođe dolaze i druge izbjeglice iz same Bjelorusije, koji svoju domovinu napuštaju zbog autoritarne vladavine predsjednika Lukašenka, kaže direktor kancelarije „Fridom haus" u Vilnjusu. „Bjeloruska vlada zabranjuje svojim građanima prelazak granice prema Litvaniji. Ali, ljudima sa Bliskog istoka to dozvoljava."

Bagdad je u međuvremenu pojedine Iračane, koji su se zaglavili na putu ka EU vratio u domovinu. Većina ih se vraća bez novca ili čak u dugovima. Jer, svoje ušteđevine su potrošili za put do Bjelorusije. A kartu za povratak u domovinu moraju da plate iz sopstvenog džepa.

Maskirani batinaši

Jedan Iračanin, koji se još nalazi u Minsku nam je ispričao preko telefona da je već četiri puta pokušao da preko Poljske uđe u EU. Zbog toga se sada odlučio da ide preko Bjelorusije. Kaže da je pri prelasku granice zlostavljan od strane djelimično maskiranih muškaraca. „Udarali su nas električnim pendrecima. Odvlačili bi nas u vozila i tukli minutima." Uvjeren je da muškarci, koji su ga napadali, pripadaju litvanskim graničarima. Dokaza za to, međutim, nema.

Još jedan Iračanin u kampu Rudnikaj kaže, da mu je jasno, da su on i druge izbjeglice koje streme boljem životu u Evropi, postali politička igračka između evropskih zemalja. No, on ipak i dalje želi u Evropsku uniju, ali samo legalnim putem, kaže.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu