Iransko igranje taocima

Nahid Taghavi još uvijek sjedi u zatvoru. 67-godišnja njemačka Iranka uhapšena je u oktobru 2020. u iranskom glavnom gradu Teheranu. Prošle nedjelje ju je revolucionarni sud zbog navodnih političkih aktivinosti osudio na deset godina i osam mjeseci robije. U Iranu se procesi vode protiv svih, koji prema mišljenju iranskog režima žele da svrgnu islamsku vladu.

Proces u slučaju Taghavi se kao i protiv ostalih vodio iza zatvorenih vrata. Dokazi protiv optužene nisu javno objavljeni. Sama Taghavi odbacuje obje optužbe: „članstvo u jednoj ilegalnoj organizaciji“ i „propagandu protiv režiuma“. „Sudu uopšte nije bitan pošten i transparentan postupak“, kaže advokat iz Teherana Saeid Dehghan u razgovoru za DW.

- pročitajte još: Zaboravljeni u zatvoru

Dehghan je upoznat sa dosijeima stranaca ili Iranaca sa dvojnim državljanstvom, koji su zatočeni u toj zemlji. „Uhapšeni sjede dugo u samicama. Satima ih ispituju bez prava na advokata, kako bi pronašli bilo šta zbog čega bi mogli da ih osude. Njihovi advokati mogu da pročitaju dosije tek neposredno pred proces. Tako da na kraju nemaju šansu da odbrane svoje klijente, iako je optužnica postavljena bez dokaza. Mi znamo da su oni uzeti kao taoci, da bi kasnije bili razmijenjeni“, kaže advokat iz Teherana.

„Neraščišćeni računi“

Od Islamske revolucije 1979. Iran sistematski hapsi strane građane ili Iranke i Irance sa dvojnim državljanstvom, i koristi ih kao sredstvo pritiska za političke ustupke. Tako su odmah nakon pobjede revolucije, religiozni studenti upali u Ambasadu SAD i uhapsili 52-oje diplomata Sjedinjenh Država. Oni su zahtijevali da im SAD isporuče posljednjeg kralja Irana Šaha Mohamadreza Pahelvija, koji je bio izbjegao u SAD. Talačka kriza okončana je tek nakon 444 dana, pošto je Iran dobio osam milijardi evra zamrznutog novca.

„Kada se građani jedne zemlje hapše i osuđuju u Iranu, mora se poći od toga da je Iran iz nekog razloga ljut i ima neraščišćene račune sa tom zemljom“, kaže Omid Memarian u intervjuu za DW. Memarian je 2015. dobio najviše priznanje organizacije za ljudska prava Hjuman rajts voč (HRW) - „Human Rights Defender Award". On je danas šef za komunikacije DWAN-a, nevladine organizacije sa sjedištem u Njujorku, koja se zalaže za demokratiju u arapskom svijetu.

„U poređenju sa drugim zapadnim zemljama, Njemačka je uvijek imala dobar odnos sa Iranom“, kaže Memarian i dodaje: „Njemačka je još uvijek najveći trgovinski partner Irana u EU i igrala je ključnu ulogu u pregovorima o nuklearnom programu sa Iranom 2015. godine. Osim toga Berlin je bio uzdržan od kritike povreda ljudskih prava u Iranu“.

Iranski diplomata osuđen u Belgiji

Sada pak može samo da se nagađa zašto je Njemačka na meti Revolucionarne garde i zašto je Nahid Taghavi završila u iranskom zatvoru. Jedan od razloga bi moglo da bude hapšenje Asadolaha Asadija. Jer, Asadi je uhapšen na njemačkom tlu 2018. po evropskom nalogu za hapšenje i kasnije isporučen belgijskom pravosuđu.

Početkom 2021. jedan sud u Antverpenu osudio je Asadija na 20 godina robije zbog toga što je navodno planirao napade na protivnike itanske vlade. Belgijski istražitelji su saopštili da su u junu 2018. spriječili bombaški napad u Vilpentu nadomak Pariza. Asadi je u to vrijeme bio iranski ambasador u Beču, i navodno je iz pozadine vukao konce. U razgovorima sa belgijskom policijom se saznaje da je Asadi rekao kako ne očekuje visoku kaznu. On polazi od toga da će ga njegova vlada veoma brzo izvući iz zatvora u zamjenu za nekog evropskog zatvorenika.

Spremnost za razmjenu zatvorenika

Od Asadijevog privođenja, u Iranu je uhapšeno četvoro Nijemaca. Za moguću razmjenu bi mogao da posluži i švedsko-iranski ljekar Ahmadreza Džalali, koji je već četiri godine u zatvoru i zbog „špijunaže za Izrael“ mu prijeti pogubljenje. No, ne zna se tačno koliko stranaca sjedi u iranskim zatvorima.

Iako Iran želi da se vrati nuklearnom sporazumu, u zatvorima drži građane iz svih zemalja potpisnica sporazuma. Neposredno pred početak bečkih pregovora o mogućem povratku nuklearnom sporazumu, SAD, Francuska, Velika Britanija i Njemačka su zahtijevale od Irana da oslobodi sve „proizvoljno zatočene njihove građane“. Odmah potom Iran je signalizirao spremnost za razmjenu zatvorenika iz „humanitarnih razloga“.

Motiv za razmjenu

Iran je prvo htio da pusti na slobodu četvoro građana SAD u razmjenu za četiri iranska državljanina, koji su u SAD osuđeni zbog povreda američkih sankcija, kao i oslobađanja sedam milijardi američkih dolara zamrznutog novca.

Međutim, 3. avgusta je internet portal Nournews.ir, blizak iranskoj državnoj bezbjednosti, izvijestio da su razgovori o razmjeni prekinuti „zbog kukavičkog ponašanja Vlade SAD“. Time je Iran zapravo potvrdio da uhapšene inostrane građane koristi kao sredstvo pritiska za političke ustupke. „Humanitarni razlozi“ su prodavanje magle. Jer, sudbina pojedinaca ne igra nikakvu ulogu.

- pročitajte još:Zlostavljanja u iranskom zatvoru Evin

„Nahid Taghavi se ne osjeća dobro“, kazala je njena kćerka Mariam Klaren na upit DW. „U teheranskom zatvoru Evin zarazila se korona virusom. Prije otprilike mjesec dana je u ženskom odjeljenju izbila zaraza koronom. Više od 15 žena je zbog infekcije poslano na zatvorski odmor, ali ne i Nahid Taghavi. I to bez obzira na njenu starost i hronične bolesti poput povišenog krvnog pritiska i dijabetesa. Iako joj je ljekar preporučio zatvorski medicinski tretman, to je odbijeno kako bi se povećao pritisak na Njemačku. Talačka diplomatija Irana je dobro poznata stvar."

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu